Ne propustaj priliku

Stajao sam na stanici metroa. Kada je metro stao i otvorila se vrata vagona, kraj prozora sam ugledao jednu predivnu devojku. Ona je bila naj lepše biće koju sam ikada video u životu.
Kada me je pogledala, oborio bih pogled. Kada sam ja podigao glavu i pogledao nju ona je skretala pogled. I tako nekoliko puta. Vrata vagona su se zatvorila a ja ostao na stanici. Tada su se naši pogledi sreli, a ona mi je uputila najlepši osmeh. Imao sam neodoljivu želju da razvalim vrata vagona kako bih ušao unutra. Čekao sam je. Svakoga dana, uvek u isto vreme i uvek na istom mestu narednih mesec dana, ne bi li ugledao tu devojku. Nije se pojavila. Još uvek ne mogu da zaboravim to lice i taj predivan osmeh. Bio sam mlad. To je bilo pre dvadeset godina. Tada sam rekao sebi:» Nikada više ne propustaj priliku».

iz filma "Nepristojna ponuda"
 
To svakome moze da se desi, ja ne znam da li postoji iko da mu se tako nesto nije desilo na drugi nacin, na drugom mestu, poodavno, skoro, kako god, pa evo i progodna pesmica, ja je volim iako ne slusam ovu vrstu muzike, ali da docaramo situaciju:)

 
I ja ne slušam ovu vrstu muzike, ali ima smisla kao prilog postu. Što se tiče posta, svima nama se dese nekada ovakve situacije.... Kada prođu godine i staros zauzme svoje mesto, jedino za čime ćemo žaliti je ne za onim što smo uradili i izgubili već za prilikama koje smo propustili sa večitom rečenicom u glavi "Zašto bar nisam pokušao" ?
 

Back
Top