HOD PO OGLEDALIMA

.
.
Postoji mesto gde snovi oživljavaju. Okupljalište lažnih nada, varljivih likova, mladih staraca i prezrele dečurlije. Lokacija stvarna i nestvarna, koliko lažna i varljiva, toliko i realna, čak i istinitija od sveta kojim se krećemo.

Ponekad se upitam ko sam u stvari ja.

Jesam li ja ja, čovek u poslednjoj četvrtini života, razočaran nepravdama i surovošću, obespravljen i bespomoćan? Ili sam virtuelni lik što udiše pritvorne magline jednog lažnog sveta? Šta uopšte predstavljaju facebook prijatelji u nečijem životu? I šta je zapravo pravi svet kada se ovde se tako dobro osećam?

Dok iznova posežem za tastaturom postajem svestan istine i ne znam je li to dobro ili ne.

Avatar sam, tek senka što po ogledalima hoda. Laž u koju moram verovati.

Bledim i nestajem u realnosti. Pretvaram se u mlaz elektrona što se susreće sa drugima, isto tako nestvarnima i bestelesnima.

Prepuštam se stihiji. Prsti kuckaju, oči lete po statusima.

Ubrizgavam sebi još jednu dozu i tonem u slađane snove.

Pa nek' svet ide dođavola.

Noćas sam opet mlad.
.
.
 
Šta sam? Ko sam? Ja sam samo sanjar,
Čiji pogled gasne u magli i memli,
Živio sam usput, kao sve da sanjam,
Kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji.

....

A u duši vazda ista pustoš zrači;
Ako dirneš strasti u čovjekovom biću,
Istinu, bez sumnje, nikad nećeš naći.

Jesenjin

1280484_10201267585324611_442287952_n.jpg


pozdrav ...:ok:
 
Stipane, mnogo nas ( skoro pa sam sasvim sigurna ) postavlja sebi isto pitanje, ne propuštajući da ubrizga sebi još jednu dozu, koju pomenuste.

''Dok iznova posežem za tastaturom postajem svestan istine i ne znam je li to dobro ili ne.

Avatar sam, tek senka što po ogledalima hoda. Laž u koju moram verovati.''

:hvala:
 

Back
Top