What goes aruond, comes around...

Ponekad se pitam zasto sam sama sebi nacrtala krug svog delovanja.. I strah , zbog cega ga osecam?
Padala sam hiljade puta, odavno sam prestala da verujem u mit o plavoj zvedi i srebrnom jelenu i desavalo mi se da se spotaknem o kamen realnosti...
Osecam samo kameni krik nekih godina koje su prosle.. ja ih imam 22 i osecam se nekad kao da letim.. A zivot je samo refleksija mojih misli, produkt mojih razmisljanja.. Igrah u svom zivotu vise puta opasnu igru zavodjenja i prljavi ples sama sa sobom... I sa njima..
Umela sam da se dignem iz pepela da vidim svetlost.. sada kada je vidim smatram da je fatamorgana, opsena da neko hoce da me prevari, povredi ..
I samo se pitam zaato.. Rasla sam pod staklenim zvonom , bez ikakvih trauma i bojazni.. Citali su mi price za laku noc i pratili me u skolu. Mozda ni to nije dobro.. Mozda zato sada se plasim da se otisnem i prepustim , da zavisim od nekog, da pustim nekog da bude cenar mog sveta ...
Ali i kukavice umiru, rekoshe mi jednom.. I one dodju u slepu ulicu , pred zid. Kada nemaju kuda i gde..
Sve mogu podneti , samo mi ne dajte ogledalo , ne suocavajte me sa sobom.. To ne bih mogla da podnesem.. ne opet...
 

Back
Top