buđenje

Bilo je jutro. Ne! Bio je dan, jutro je već odavno prošlo. Subota Ili možda nedelja! U glavi mi se još vrtelo. U stomaku mučnina. U ustima užas. Posle par udaraca hladnom vodom preko iskrivljenog lica, koje je poprimalo sve oblike izgužvanog jastuka, pokušavajući da isteram noćašnje blentavilo...ugledao sam sebe kako zurim u ogledalo.
Žurka!!! Žurka je bila odlačna, samo se ne mogu setiti gde je bila? Ili još gore, kako se sve završilo. Gospode spavao sam u čarapama. Na nogama sam imao dve različite čarape. Jedna je definitivno bila moja, a ova druga - nažalost nije! To što nije moja, to je OK, ali to što je ženska, to je veći problem ?!?
Sa desne strane ogledala, gledala me je pikljivo četkica za zube i pasta Blen-da-Meda. Mislim da sam ugurao pola tube u ustima i isto toliko stavio na četkici. Vrteći ringišpil u ustima, peniti kao veš mašina sa mnogo praška i malo veša. Donosim zdravu odluku - prestaću da pušim!!! Još samo da pronađem vlasnicu druge čarape....
 
Stiže lepo vreme!
Baci tu čarapu i ne opterećuj se više. Vlasnica čarape, verovatno, nije ni primetila da joj ista nedostaje.:zper:

Prestani da pušiš... Vidiš da imaš loše buđenje od toga!:D
 

Back
Top