Postoje neki odredjeni trenuci u zivotu kada poput Einsteina nam se upali lampica i otkrijemo vlasitu teoriju relativnosti zivota. Osjetimo da je vrijeme za promjenu, i da moramo napraviti taj jedan korak naprijed. Cesto mi ne vjeruju kada kazem koliko godina zapravo imam. Ne mogu vjerovati da moje godine i moje misli su miljama udaljeni. Ponekad se osjetim posebno, a ponekad me to povrijedi. Nauciti trikove zivota, a posebno kada si mlad, ne dolazi kao dar s neba. Sve ima svoje razloge, svoju podlogu. Ozbiljna? Da, jesam. Jer zivot je bio ozbiljan prema meni. Bacio me niz rijeku bez broda, vesla i prsluka za spasavanje. Nitko nije mi dao knjizicu s uputama. Nitko nije rekao istinu. Nitko nije rekao kako boli. Kada te posalju na prvu liniju, a jos nisi ni svjestan da se moras boriti, a kamoli zasto, ili pogines ili izadjes drukciji. Promijenjen. Neshvatljiv. Nepozeljan. Tajnovit. Drugi bi htjeli znati vise o tebi, ali te se istovremeno boje, jer te ne poznaju. Jer se ne otkrivas lako. Jer si brutalno iskren. Jer lako otidjes. Jer si sam sebi najbolji i najgori prijatelj. Frida Kahlo je jednom rekla da slika autoportrete jer je cesto sama, i najbolje poznaje upravo sebe. Puno puta sam, citajuci raznorazne knjige, stihove, rijeci dosla do zapisa gdje najpoznatiji svjetski filozofi, mudraci kazu da je najveci uspjeh kada upoznas tko si... I sve sto sam ikada radila, pisala, trazila bilo je to. Spoznati tko sam uistinu ja i zasto postojim. Ali to je samo jedna velika iluzija koju su nam podvalili ti izvrsni svjetski madionicari. Uvijek sam znala tko sam. I kada sam mislila da je neki moj potez neocekivan, zapravo je bio isplaniran pomno. Nista nije onakvo kakvim se cini. Ja sam davno otkrila sve sto sam trebala o sebi. Ali sam s vremena na vrijeme to zaboravila. Stavila u ormar, u kutiju, gdje je moja istinska bit skupljala prasinu. Uvijek sam znala da cu otici. Samo nisam znala kada. Ali ovo nije bilo nenadano. Ta nit, nevidljiva nit, me povlacila centimetar po centimetar, i samo je s vremena na vrijeme radila pauzu. Ali uvijek je bila tu, oko moga struka. Zivot me promijenio. Zivot je od mene napravio ovo sto jesam. Nisam birala, nisam trazila. Mozda sam izvadila svo trnje iz svog tijela, ali oziljke nisam uspjela izbrisati. I nikada necu. Jer, iako nezeljeno, postala sam ono sto jesam. I napokon sam prihvatila svoju brutalnu istinu. Sve ono sto nikad o sebi nisam znala, davno sam otkrila.
