O besmrtnosti

Овако углавном гласи уобичајено мишљење о бесмртности:
Besmrtnost je najbolja.
Kad jednom besmrtnost bude spremna za nas, i mi cemo biti spremni za nju. Dakle, promenicemo se ..mnogo..sustinski.
Kako neko ko tvrdi da voli zivot ne zeli da zivi vecno?

Бесмртност на начин вечног трајања овакве егзистенције , у оваквом свету, под оваквим природним законима јесте нешто најгоре што можемо замислити.
Чак и када би били уклоњени сви проблеми егзистенције, чиме би испунили то време?

Као што каже Шопенхауер:
Претпоставимо да је људска раса премештена у Утопију где би све аутоматски расло из земље а печени голубови летели около;,где би свако истог трена нашао своју драгу и не би имао потешкоћа да је задржи; онда би људи умирали од досаде или обесили сами себе, или би се борили, давили и убијали једни друге и тако себи изазвали више патње него што су им сада намењене по природи. Тако да за овакву расу, ниједна другачија егзистенција није погодна.

Шопенхауер Парегра и палипомена

Ту се не би радило о годинама, о деценијама, него о милијардама, о трилионима, о квадралионима година. О вечности! Морали би да исте књиге читамо не неколико пута, него трилионима пута. Да исте сцене и радње понављаш опет и опет...стално понављаш једно исто у вечности.

Замисли ту досаду, ту апатију, тај безизлаз?

Али пустимо такве фантастичне маштарије које изничу из оног нагона воље за животом који је успео да од пакла у свестима људи направи рај кога они желе.
То је мајсторија оне метафизичке воље која нас је довела у ово стање. То је идеал сваког затвора. Учинити да затвореници не знају да су у њему и да уместо да беже желе да у њему буду.

Вратимо се истинама :

Ми јесмо бесмртни, јер никада нити смо настали, нити можемо нестати, него егзистирамо на начин квалитативне множине, одувек. Почетак има само ова представа у којој смо, она има и крај. Али наше суштинско биће, наш дух не познаје нити почетак, нити крај, нити бескарај.

У том смислу јесмо бесмртни.
 
Ako su besmrtnost i beskonačnost transcedentni pojmovi,dakle nesaznajni,
oni o kojima ne možeš nešto znati,a mislim da je i Šopenhauer to znao,kako
onda može i on ,a evo i ti da o tome razglabate???
Po meni ,čovek kad nešto ne zna ili u ovom slučaju,ne može da zna,
uzalud o tome priča-nema šta o tome da kaže.
Ja lično mislim da su reči "beskonačnost" i "besmrtnost" izmislili ljudi da bi se
nečim tešili zbog očiglednosti tragičnosti kraja življenja...:per:
 
Dragoljub69;bt254229:
Ako su besmrtnost i beskonačnost transcedentni pojmovi,dakle nesaznajni,
oni o kojima ne možeš nešto znati,a mislim da je i Šopenhauer to znao,kako
onda može i on ,a evo i ti da o tome razglabate???

Можемо, не на основу сазнања него на основу непосредног увида:
Од када је Кант дошао до поделе на појаву и ствар по себи при чему је ствар по себи nepoznato x , уништена је спекулативна метaфизика. Тако да сазнање не може претендовати да спозна ствар по себи. Али тo не важи за филозoфију интуиције. Која је касније увидела да у свом искуству имамо и нешто што сазнање није, и што нам самим тим може приближити ствар по себи, А то је управо воља.

Јер у увиду воље у самосвести форме сазнања ,простор, самим тим и време, као и каузалитет, чак и подела на субјекат и објекат попушта своје стеге тако нас приближујући ствари по себи.

То није дефинитивно откровење исте али је најближе што истој можемо прићи.

"Ne treba, međutim, zanemariti činjenicu, ja sam je uvek imao u vidu, da ni unutrašnje opažanje, koje mi imamo o svojoj sopstvenoj volji, još nikako ne daje potpuno i adekvatno saznanje stvari po sebi. To bi bio slučaj kada bi to opažanje bilo sasvim neposredno. Ali pošto se ono izvodi tako što volja, otelotvorujući se, stvara sebi i intelekt (radi svojih odnosa sa spoljašnjim svetom) i intelektom sebe u samosvesti (nužnoj suprotnosti spoljašnjem svetu) saznaje kao volju, onda to saznanje stvari po sebi nije potpuno adekvatno. Pre svega, to saznanje je povezano s formom predstave; ono je opažanje i, kao takvo, deli se na subjekt i objekt. Jer, ni u samosvesti ja nije sasvim jednostavno, već se sastoji od saznavaoca (intelekta) i saznatog (volje); intelekt ne biva saznat, a volja ne saznaje, iako se oboje stiču u svest jednog ja. Ali upravo zato to ja nije sa sobom sasvim p r i s n o, nije, tako reći, prozirno, već je neprozirno i stoga samom sebi ostaje zagonetka. Dakle, i u unutrašnjem saznanju još uvek postoji razlika između bivstvovanja-po-sebi njegovog objekta i opažanja tog objekta u saznavalačkom subjektu. Međutim, unutrašnje saznanje je oslobođeno od dveju formi koje pripadaju spoljašnjem saznanju, oslobođeno je, naime, od forme prostora i od forme kauzalitetakoja posreduje u svakom čulnom opažanju. S druge strane, ostaje još forma vremena, kao i forma bivanja saznatim i saznavanja uopšte. Dakle, u tom unutrašnjem saznanju stvar po sebi je, istina, u velikoj meri zbacila svoje velove, ali još se ne pojavljuje sasvim gola. Usled forme vremena koja joj je još svojstvena, svako svoju volju saznaje samo u njenim sukcesivnim pojedinačnim činovima, a ne kao celinu po sebi. Zato niko ne poznaje svoj karakter a priori, već ga upoznaje tek putem iskustva i uvek nepotpuno. Pa ipak, opažanje u kojem saznajemo pokrete i činove sopstvene volje mnogo je neposrednije od svakog drugog opažanja. Ono je tačka gde se stvar po sebi pojavljuje naj-neposrednije i gde je saznavalački subjekt osvetljava iz najveće blizine; zato je taj tako prisno saznat događaj jedino i podesan da se njime tumači svaki drugi događaj."

Шопенхауер

Svet kao volja i predstava 2

А тиме што смо јој тако пришли и наслутили можемо рећи шта она није, иако не можемо рећи шта јесте.

Није нешто у чему важе форме простора и времена - линије. Самим тим не познаје нити једност, нити мноштво, нити почетак, нити крај. Самим тим ни бескрај.

Само у том негативном смислу јесмо бесмртни, У смислу да наша суштина уопште не улази у форме коначности или бесконачности. Форми које важе само за представау, само за појаву.
 
Poslednja izmena:
Neposredni uvid? Čime? Umom? U nesaznajno?
I "Kant je došao do podele na pojavu i stvar po sebi":per: Pazi;"došao"Čime došao? Umom?
Znam tu priču-i on dolazi do stvari po sebi do koje se umom ne može! Unutrašnja kontradikcija!
Filozofija intuicije?
Pa intuicija je obična slutnja "obojena" nekom od emocija!
Pokušavate slutiti šta ste izmislili? ? ?:hahaha:
Lingvisti i strukturalisti su lepo objasnili da su to samo konstrukcije reči i sklopa
rečenica koji stvaraju nove misli,a koje dotad nisu nigde postojale...
Drugim rečima IZMIŠLJOTINE!:lol:
 
Dragoljub69;bt254234:
Neposredni uvid? Čime? Umom? U nesaznajno?
I "Kant je došao do podele na pojavu i stvar po sebi":per: Pazi;"došao"Čime došao? Umom?

Умом је дошао до граница могућности људског сазнања. До открића да су простор и време априорне форме тог разума и самим тим да у сазнању имамо посла са појавом а не са ствари по себи која је за Канта непознaто x.
И такво је и за сазнање уопште. Сазнање једноставно не може спознати свет онакав какав је он по себи, већ има посла само са појавом.

Filozofija intuicije?
Pa intuicija je obična slutnja "obojena" nekom od emocija!
Pokušavate slutiti šta ste izmislili?

Интуиција није нека кула у ваздуху, нека мистика и слично, него је интуиција сам темељ свега. Оно што зовеш "трајање" или време јесте интуиција а не нешто доступно сазнању. Оно што зовеш кретање, сила, енергија је такође једино доступно интуицији.
Ништа од тога се не сазнаје већ интуитивно увиђа.

Пренећу овде ових неколико реченица које ти могу указати на интуицију:

Када неко размишља о времену у свести има овако нешто:
iStock-Hypnoanalysis-Past-Now-Future1.jpg
download.jpg

При чему је овај део лево прошлост, у средини садашњост а део десно је будућност,

Али време није линија?

Покушај да одбациш ову линију подељну на три дела и да после тога размишљаш о времену? :neutral:

И тако ћеш доћи до интуиције трајања.
 
Poslednja izmena:
Ja sam Ješa i čitam s desna ulevo...:mrgreen:
Tvoj grafik je pogrešan...:whistling:
Važnije mnogo:Intuicija je ono što niže životinje orjentiše u kretanju ili reagovanju,
a kod čoveka je emotizirana slutnja! Mejbi jes,mejbi no,a mal više jes...:lol:
Sad samo reci da psiholozi nemaju pojma!
I Bergson je šarlatan teški i prevarant kao i Hegel.Naime,on je vrlo dobro znao da je
intuicija vrsta slutnje tzv.indicirano uobličavanje logične misli,a od toga je napravio alfu
svog idealističkog učenja! Sektaš? Moguće...
 
...mnogi nemogu da pojmaju da njihovo pametovanje proističe iz nečijeg opšteg modela sveta koga oni prihvataju kao zdravo za gotovo , i po smišljenim obrascima stvaraju varijacije koje su samo njima svojstvene ali ograničene modlom koji smo prihvatili...
...recimo , toliko se priča o vremenu, a ono je izmišljeni obrazac / štaka kojim se takav naučni motel potpomaže da bi ostao.... vreme po svom obrascu mora imati početak i kraj...inače ga nema...beskonačnost nema vreme ipočetka i vreme završetka...
...dakle , ako naš model kosmos postavlja kao beskonačan , nda taj naš kosmos nema početka i kraja , onda je on oduvek takav i u njemu nema onostranog nit ima smrti , jer sve je oduvek takvo kakvo je....
...no bi smo smrtni , pa nismo ni beskonačni konačni....onda uvodimo poštapalice....štake nam služe da održimo svoj model ; jer bez njega smo ništa....onda našu besmrtnost vidimo kao matrijalno energetske transformacije....i jednom vremenskom periodu sam ovo , pa u drugom vremenskom periodu ono...a to znači da svaki taj period ima početak i kraj....i bilo šta da sam , imam znači početak i kraj - dakle vremenski sam okraničen kao takav i takav ; pa sam kao takav i smrtan....
....ako model kosmosa vidimo kao nešto sa početkom i kraje ; dakle vremenskim , onda sam smrtan i bulaznim o besmrtnosti....
...nezavisno od cele priče , belodana je istina da sve što znamo o ovome ili onome , zasniva se na modelu koji smo uspostavili svet i obrascie sa kojima pokušavamo da razrešimo pojedinosti rog modela....ako promenimo model , promenićemo i saznajne obrasce...
,,,dakle , nama nije dato da spoznajemo stvarnu stvarnost ...mi zapravo izmišljamo stvarnost , unutar našeg opšte prihvailjivog modela kosmosa , koji branimo raznoraznim obrascima kojima dosežemo do istine...
...recimo , bez dokazivanja pouzdano se zna da oba oka u glavi ne vide istu sliku , a da svi ljudi vide različito....isto tako pouzdano se zna da je slika koju vidimo fokusirana na tačku koju gledamo , tako da periferiju mestimično beleži vid , a mozak przan deo slike logički popunjava ...to je obrazac za sve naše percepcione moći , pa i za promišljanje i saznavanje....dakle , mi ne vidimo sve ispred nas sa podjednakom preciznošću , pa takvu sliku dopunjavamonašim izmišljanjima...treba znati , da i ono što je u fokusu nije ni upola obuhvaćeno sa svim tačkama...dakle, naš vid je potpuna izmišljanka... i na njima se zasnivaju sva naša saznavanja - izmišljanke....
...naravno , nauka očekuje da se stvarnoj stvarnosti približimo kroz sledećih milion godina....

...za to vreme, mnogi ne veruju u zagrobni život ali od njega očekuju mnogo....

...ali čitalac treba da se zabrine na pitanju koje se ovde postavlja : šta da čovek radi sa takozvanom besmrtnošću , u ovakvoj egzistenciji...?čime bi čovek ispunio besmrtnost---?....( ovde autor upotrebljava pojam " vreme " - a onda je to retorički pleonazam i amnipulacija )....

....u besmrfnosti nema bogova i njegovih zakupaca....nema fariseja i carinika....i još mnogo čega nema....sam pojam kaže da nema smrti , pa nema ni samoubistava , a ni ubistava...onda nema straha....a bez straha za životom , čovek se očovečuje.... ( drevne civilizacije učile su da čovek treba da se pred sobom i bogom oslobodi straha od smrti i tako uzdigne do neviđenih duhovnih visina)...

...( u besmrtnosti ukinuli bi moderaciju)....
....ko ne može da zamisli smislen život u ovom smrtnom modelu , tome besmrtnost ne može ništa ni doneti ...
...a da, ovde se sugeriše da ovakav život sa ovakvom egzistencijom nije vredno ni živeti...to je promašaj, kao...pa se vraćamo na ono kabalističko - žrtvovanjem i samokažnjavanjem obezbedićemo bolju poziciju u onostranim vremenima sa onostranim životima...koja fora i pogana podvala...ima ljudi koji žive od tih fora, a ima i onih koji veruju u te fore....

... a da, čovek nije rođen kao žrtveni argator / biološka mašina radilica /...rođen je za dokoličarenje...a to nije ono , lenjstvovanje , vatanje zijala , ludiranje i glupiranje i sl....za dokoličaranje treba sivu masu neprkidno angažavati....

...dakle , stvarnost u jednom modelu viđenja biće takva i takva , ali podosta udaljena od stvarbe stvarnosti , dok u drugom modelu niće udaljena i od jedne i druge stvarnosti...no belodana je očiglednost da u nijednom modelu nećemo saznavati ništa apsolutno istinito , pa svaka tvrdnja onda biće glupost koju će groblje da poždere sa svojikm autorom....
 
Čitao sam članak ,,O besmrtnosti,, U vezi toga imam da podelim jedno čudnovato iskustvo.Dok sam išao u osnovnu školu,tada sam pohadjao veronauku kao izborni predmet (sad,ne znam da li sopstvenim izborom ili ne,ali sigurno je autoritet starijih igrao odredjenu ulogu).Jednom je bilo priče i o kraju sveta,drugom Hristovom dolasku,vaskrsenje mrtvih,večni život.Ja sam,priznajem,obradovan tim pričama,otišao kući i svima redom rastrubio to :-) Ali,par godina posle toga,sama pomisao na to je počela da me plaši,baš sve ono o čemu si govorio sam iskusio,tako da se sa onde napisanim slažem,to bi doslovno bio pakao!

Да. Ова епизода Зоне Сумрака под називом "Twilight Zone: A Nice Place To Visit" бави се управо тиме. Злочинац после смрти одлази на место у коме му се испуњавају све жеље да би на крају ужаснут схватио да је у паклу.




Трансцендентни свет изван појаве на који нам је филозофија указала нешто је потпуно другачије од свега што познајемо. Нешто што не познаје простор и време, нешто што је дакле 0 димензија и 0 трајања а ипак је егзистенција. Сазнању непојмљива егзистенција. Од тога имамо само интуиције, магловите ресе, како би рекао Бергсон, и које нам могу дати назнаку о истом.
 
Poslednja izmena:
Citat:
Бесмртност […]
Чак и када би били уклоњени сви проблеми егзистенције, чиме би испунили то време?

Као што каже Шопенхауер:
Претпоставимо да је људска раса премештена у Утопију где би све аутоматски расло из земље а печени голубови летели около;,где би свако истог трена нашао своју драгу и не би имао потешкоћа да је задржи; онда би људи умирали од досаде или обесили сами себе, или би се борили, давили и убијали једни друге и тако себи изазвали више патње него што су им сада намењене по природи. Тако да за овакву расу, ниједна другачија егзистенција није погодна.

Komentar Lagatijegreha o dokazivanju (svjesne ili ne) zlonamjernosti u ovom blogu:

Logički gledano, protivurječno (kontradiktorno)
Ono što se bukvalno (dakle, srpski, a ne filozofsko-terminološki) naziva "problemi egzistencije [Lagatijegreh: misli se: "mogućnosti ljudskog života".]", od strane oziman-a, a to "bukvalno" sledi iz onog "Čak i kada bi bili uklonjeni svi" ispred toga, vidimo da oziman kasnije smatra nečim što nas spašava od života koji ne bi imao te probleme - a taj bi bio onaj gdje bi se iz dosade ubili. Dakle, oziman pravi logičku grešku protivurečnosti, jer to onda nisu problemi, već privilegije.
Isto kao što je pravi Šopehnauer, jer Utopijom [Lagatijegreh: misli se: "život ljepši nego potencija (sila) ljudske mašte što bi bila sposobna da ga smisli".] naziva stanje u kome bi se ljudi ubili od dosade.

Psihološki/psihijatrijski gledano, sa aspekta psihodinamske orijentacije: patološko i homoseksualno.
U slučaju da se ne radi o stvarima koje ću dolje pomenuti, ovo poistovjećivanje u pravljenju jednako intenzivnog kršenja zakona logike bi, tumačeno od strane terapeuta psihodimanske paradigme, bilo tumačeno erotski usloljenim patološkim mehanizmom identifikacije sa objektom erotske požude (Šopehnauerom), koja je, ovdje, homoseksualna.

Gledano kao maska za priču o nečemu drugome (takozvanim "čitanjem između redova") - vrlo efikasno odrađeno, ali i vrlo maliciozno (zlonamjerno)
ZBOG STRAHOVITE SLIČNOSTI pomenuću da izjava ozimana i Šopenahuera liče na razmišljanja neka komisija koje u tajnosi vladaju svijetom, a žene dobijaju, kao i sve ostalo, ucjenama, i to osnovanim, jer su sposobnost za nasilje pokazali: "trebalo bi da mi za sebe, za svoje članove, stvorimo Utopiju, ali ne bi valjda trebalo da sve dobijamo olako, jer onda ne bi imali čime da se ponosimo, a mi oćemo sva dobra ovog svijeta, naravno, emotivna, a tu spada i ponos. A kako da se ponosim ako mi je dobijanje toga da najljepšu ženu imam na način da mi je najponiznija zagarantnovano bez ikakvog rizika, napora, upornosti, ili zamora? A znam dobro da od osjećaja ponosa boljeg osjećaja nema?"

ISTO TAKO, ZBOG STRAHOVITE SLIČNOSTI teze da svi mi radim ono što traži neka univerzalna volja, bilo svjesni toga ili ne, koju oziman i Šopehnauer propagiraju, moram da istaknem sličnost toga i mišljenja tih organizacija da: "čak i oni koji ne znaju da rade za nas, i protiv nas su, i misle da rade protiv nas, pa drugarici ispričaju priču koju ona priča drugoj koju ona priča... sve tako dok priča ne dođe do one koja radi za nas svjesno - a to se dešava odma čim se to otkuca na fejsbuk, jer je to naš sajt, ustvari rade za nas. Sa idiotima koji misle da njihovoj ludoj djeci u ludnicama dajemo supstance hemisjke formule koji su identične hemijskim forumulama ljekovima iz kutija "Bromazepam", samo na osnovu toga što (misle) da im ljekove dajemo iz tih kutija, i znaju da ljekovi izgledaju isto kao ti pravi bromazepami, - sa njima je još i lako, ali da bi uništili otpore ovih koji se bore protiv nas makar malo, moramo ubaciti ljude potplaćene da šire filozofiju koja kaže da se stvari ne mogu mijenjati ni na bolje, ni nagore, nego da će biti kako će biti, dakle, ljude koji propagiraju nepostojanje lične odgovornosti. Naši prethodnici su ubacivali Šopehnauera, njihovi izdanci Votsona i bihejviorizam, a mi sada redukcionizam, putem izmišljanja nekih centara u mozgu za nešto, neurokalvinizma/neuroluteranstva (neuroprotestantizma) i neofreneologije."

Gledano kao "čin dokolice" - neopravdano, jer "čin dokolice" je opravdan ili kad je estetski (pa makar kršio etiku i logiku), ili kad je etički i logički.
Etički (po pitanju da li je dobrodušno ili zlodušno, a etično je ono što je dobrodušno) - potpun promašaj. Iz nestrpljivosti ne treba pričati stvari koje sadrže logičke greške. Istovremeno, oduzimanje čitaocu vremena, jer, čitalac, nadajući se da će pročitati nešto o besmrtnosti, ne pročita o njoj ništa. Dobro je raditi stvari iz dokolice, to je etički, ali samo ako se te stvari selektivno rade, i to tako da se selekcioniše da se iz dokolice rade samo etički i logički (a ako ne tako, onda estetski) dozvoljene stvari.
 
Poslednja izmena:
...zašto je lagati greh ?....pa takva tvrdnja je najveća manipulacija ikad izrečena...ona sama je čista manipulativna prevara , jer navodi na pomisao da neko može reći istinu - istinitu istinu , a onda je ona apsolutna istina , pa kao takva dolazi od apsoluta.....
...pa danas je XXI , a poodavno se zna za ovu manipulativnu prevaru , da je fraza duhovnih terorista .....
...čoveku je nedostupna istina o bilo čemu , pa i o njemu samom.....stoga njena suprotnost , laž i ne postoji....čovek baulja u mraku...još uvek je po tom pitanju u pećinskom tunelu , te samo naslućuje nekakvu svetlost na kraju tog pećinskog tunela - koji je izgleda beskonačno daleko , tamo na kraju vaseljene !
...uzgred koja to estetika je opravdana kad krši etiku i logiku ?
 
"Ту се не би радило о годинама, о деценијама, него о милијардама, о трилионима, о квадралионима година. О вечности! Морали би да исте књиге читамо не неколико пута, него трилионима пута. Да исте сцене и радње понављаш опет и опет...стално понављаш једно исто у вечности."

:lol:
 

Back
Top