Mojoj Ludici!

Svakim danom,sve vise gorim,u delirijumu sam od osecanja.Moje srce je kao povrsina jezera,blaga i mirna.Ali samo Ti tvoj osmeh i tvoj pogled,ti je cinis nemirnim,i budis u meni davno zaboravljene osecaje,za koje nisam verovao da ce se ikada vratiti.Tvoji dlanovi su meki,poput malih sapica malog steneta,sva si kao devojcica.uhhhhhhhhhh.............Kada se postidis,i kada me pogledes tim krupnim i predivnim plavim ocima,ja vise ne znam za sebe..........Ti si za mene sve,i ja za tebe.........Ali demoni su svuda oko nas,pokusavaju da nas razdvoje,ali ne dam i ja,odnosno Svevisnji kroz mene,
i nikada te necu pustiti i napustiti,dokle god budem disao i ziveo,ja necu se predati.Ti si me iz mrtvih povratila,sjaj ugasli iz mojih ociju ponovo podarila,iz jame ocaja i crnih dubina ambisa moje patnje rukom,osmehom i pogledom izvukla.Dusu moju si izlecila...........Moje rane,ti si izvidala.....osecam se ponovo poput klinca od 14-15 godina..punog zivota,snage i zelje........Ti si moje spasenje,i moj andjeo........ja znam da si umoran zlato moje,oci moje,
i od tog spasavanja umorna i izmucena............pusti mene da ti ja sada tvoj umor otklonim,i da te izlecim.......i dog dana bicemo potpuni.........

Vanjin Markic


:)
:heart:
P.S
Znam da se smesis sada dok citas ovo,ludice moja mala........hehehehe:) :cmok:
 

Back
Top