Navigacija ka nepoznatom i dolazak na mesto koga nema

Izgleda kao da putujem negde, a u stvari idem u krug, spiralno silazeći sve dublje unutra. Kada dodirnem centar svog bića, čak i na kratko, podsećam sebe da mir i ispunjenost koji tu postoje nisu strani mom biću. Podsećam sebe da sam više od onoga što sto mi se dogodilo, više od onoga što sam imao, više od onoga što sam izgubio... Moje rane su sveti hram u kome sam se transformisao.

A znam da izvan izazova, izvan uspeha, izvan događaja, kojim je život oblikovao moj duh, u meni postoji mesto mira, mesto slobode. To je mesto na kome počiva ono za čime tragam...

Hodam nazad ka sebi...

Tražim mesto u sebi u kome osećam da volim. Tražim mesto u sebi u kome se rađaju moji snovi. Tražim mesto u sebi iz koga se molim za one koje volim i one koji pate. Tražim mesto u sebi u kome čujem boga kako govori...

Namaste.
 

Back
Top