Volim ova mračna jutra...kad se zora tek naslućuje zbog kazaljki sata....kad su moje misli gospodar mojeg svemira....uz laganu tihu muziku ...i ritualnu kavicu...tišina kao topli ogrtač oko mene....kroz prozor jedva dopiru svijetla ulične rasvjete iz parka...samo tako mogu otploviti na oblacima razmišljanja tamo negdje daleko...u moj svijet....satkan od nada....vjere...povjerenja...i čekanja...nešto tiho i nježno me drži zagrljenu danima...u snovima..na javi...u ovome rađanju zore...nečujni smiješak u očima i na usnama....još jedan dan u rađanju...i dušom mi struji zahvalnost....