Dan Republike

U mojoj glavi nikad nije nestao. Sve se vrtelo oko plavih kapa, crvenih marama, priredbi, podizanja zastave, odlične što pleh što uz celu filharmoniju muziku…
Stare fotografije sa priredbi ponekad pogledam. Verujem da svako ima jednu sličnu – Teška masivna zavesa tamnije boje kao pozadina, u papiru isečena velika slova na časovima likovnog vaspitanja zabodena brojnim čiodama iznad glava nas -grupe svečano obučenih pionira – 29. NOVEMBAR – DAN REPUBLIKE – II zasedanje AVNOJA.
Sa leve strane fotografije zastava sa prepoznatljivom petokrakom sa desne ja. Period kada sam još imao kosu, očešljan na stranu, zulufi daleko preko ušiju. Pod kragnom podvezana plišana leptir mašna. Volela je Majka da budem lep – bar na slici.
Kao da oživim u fotgrafiji i čujem svoju Majku – Jelena! Ispravi se. Gde gledaš?!
Uvek je želela kćer. Nije se puno promenilo – nije se u meni usrećila ni do danas.
To je bio period kada počinju zime. Period izmedju Dana Republike i Dana JNA(Hej vojnici vazduhoplovci čelična krila nase armije tralalala). Ona navuče stare najlonke preko čizmi dok me nizbrdo nosi na autobus, da ne klizem tim danima. Moja glava viri iz čuvene puž – kape. Rumeni obrazi.
Sneško Belić pred kućom, mraz na prozorima, otvaram oči pod debelom dunjom, ona natače naftu kroz neki fisek, psuje oca koji se nije vratio nikad sa pecanja pre nego cu se roditi, u staru naftaru… To je naša soba. Vatra se začuje uz PUF, ona pritisne crveno dugme na drvenom radio aparatu EI Nis.
Zakrci u prvi mah, a onda čisto;
Ovde radio Beograd – Danas je dan Repubike, Ambasadori i Zemljo moja!
Tako je počinjalo.
Onda se spakujemo i pravac na selo kod strika Spase i Melanije. Sad još osećam miris upaljene slame, dlake koja gori dok prlje svinje, krvi i djubreta svuda po dvorištu….. I tako u nedogled dok mi klinci se jurimo po zida kuhinje do tarabe, krademo malo štrudle spremljene za posle večere u znak zahvalnosti svima koji su došli da pomognu. Psovke nas stižu uz povike – Mirni! Šta ga gadjaš tim crevom? Andrija! To je za kobasice!
Celo popodne, a nekad se razvuče do ujutru i hrani nas cele zime. Zabijačke, disnotor – svinjokolj.
Ni ovaj mi nije prošao mnogo drugačije…. možda jutro bez Majke, ali veče bez svinjokolja? Pa to i ne bi bio 29.11. Ostaje cela zima da se uziva u svinjarijama.
U pozadini veče utihnjuje ZP:
’’Danas je dan republike i stari je popio malo,
Na televiziji Lepa Brena….
Danas svako zna da je glava samo jedna,
Danas svako zna pred kim pasti na kolena!’’

Kakav je da je – to je Moj Dan Republike i ne dam ga nikom.
 
Zastava-SFRJ-001.jpg


I ja volim Dan Republike :super:
 
ех било је то детињство са оних -20, снегом кад му је време, и наравно, са дуван чфарцима и осталим
зимским чаролијама... тако смо ми пионирски одрастали z:lol:
Хвала на ружичастом присећању.
 
da, bili su tako lijepi dani...recitacije, školski zbor....najljepše bijele štrample spremljene samo za taj dan....svečanost...Na žalost više se ništa u životu ne slavi tako svečano...fali mi ...totalni sam jugonostalgičar:(
 

Back
Top