Pronadjoh pre neki dan medju starim CD-ovina Kerber i sa uzivanjem sam slušala Galetov glas ali jedna pesma me je navela na razmišljanje...
Prvi stih je: "Nek' sada ratne igre prestanu.."
Ratne igre... Kroz glavu su mi tada prošle mnoge slike uplakanih majki, krvi, nasilja i uništenja... svih ljudi koji su patili i ljudi koji sada pate...
A onda se zapitah čemu sve to? Čemu nas je civilizacija dovela?
"...Jer više nema ničeg u tebi, u meni..." je sledeći stih. Zašto idemo težim i bolnijim putem kada nam on donosi samo nesreću?
"I nije važno ko počinje,
uvek na kraju ćutimo,
kad mnogo toga treba reći.
al' nema reči, reči za istinu..."
Zaista, nije ni važno ko počinje... jer će se ubijati i mrzeti ljudi koji se ne poznaju, zbog naredjenja ljudi koji se vrlo dobro poznaju, mrze se medjusobno ali ne ubijaju...
Opet, ja sam dete koje je došlo na svet u ratno doba, doba prokletih '90-ih. Rano detinjstvo sam provela u dopola srušenoj zgradi na kojoj je rat ostavio svoj pečat... Takav je rat - pod njim sve brzo stari i propada...
Kada sam imala pet godina, preselili smo se u Srbiju jer je tamo bilo nemoguće živeti...
Sada je moj život ovde i mnogo mojih prijatelja ima istu prošlost...
Da rata nije bilo verovatno ne bih bila sada na ovom mestu i pisala o ovome, poznavala ljude koje sad poznajem... Ali se i dalje pitam zašto? Rat nikad ne donosi ništa dobro, a za mir je potrebna samo dobra volja...
Prvi stih je: "Nek' sada ratne igre prestanu.."
Ratne igre... Kroz glavu su mi tada prošle mnoge slike uplakanih majki, krvi, nasilja i uništenja... svih ljudi koji su patili i ljudi koji sada pate...
A onda se zapitah čemu sve to? Čemu nas je civilizacija dovela?
"...Jer više nema ničeg u tebi, u meni..." je sledeći stih. Zašto idemo težim i bolnijim putem kada nam on donosi samo nesreću?
"I nije važno ko počinje,
uvek na kraju ćutimo,
kad mnogo toga treba reći.
al' nema reči, reči za istinu..."
Zaista, nije ni važno ko počinje... jer će se ubijati i mrzeti ljudi koji se ne poznaju, zbog naredjenja ljudi koji se vrlo dobro poznaju, mrze se medjusobno ali ne ubijaju...
Opet, ja sam dete koje je došlo na svet u ratno doba, doba prokletih '90-ih. Rano detinjstvo sam provela u dopola srušenoj zgradi na kojoj je rat ostavio svoj pečat... Takav je rat - pod njim sve brzo stari i propada...
Kada sam imala pet godina, preselili smo se u Srbiju jer je tamo bilo nemoguće živeti...
Sada je moj život ovde i mnogo mojih prijatelja ima istu prošlost...
Da rata nije bilo verovatno ne bih bila sada na ovom mestu i pisala o ovome, poznavala ljude koje sad poznajem... Ali se i dalje pitam zašto? Rat nikad ne donosi ništa dobro, a za mir je potrebna samo dobra volja...