Ratne igre

Pronadjoh pre neki dan medju starim CD-ovina Kerber i sa uzivanjem sam slušala Galetov glas ali jedna pesma me je navela na razmišljanje...

Prvi stih je: "Nek' sada ratne igre prestanu.."
Ratne igre... Kroz glavu su mi tada prošle mnoge slike uplakanih majki, krvi, nasilja i uništenja... svih ljudi koji su patili i ljudi koji sada pate...
A onda se zapitah čemu sve to? Čemu nas je civilizacija dovela?
"...Jer više nema ničeg u tebi, u meni..." je sledeći stih. Zašto idemo težim i bolnijim putem kada nam on donosi samo nesreću?
"I nije važno ko počinje,
uvek na kraju ćutimo,
kad mnogo toga treba reći.
al' nema reči, reči za istinu..."
Zaista, nije ni važno ko počinje... jer će se ubijati i mrzeti ljudi koji se ne poznaju, zbog naredjenja ljudi koji se vrlo dobro poznaju, mrze se medjusobno ali ne ubijaju...
Opet, ja sam dete koje je došlo na svet u ratno doba, doba prokletih '90-ih. Rano detinjstvo sam provela u dopola srušenoj zgradi na kojoj je rat ostavio svoj pečat... Takav je rat - pod njim sve brzo stari i propada...
Kada sam imala pet godina, preselili smo se u Srbiju jer je tamo bilo nemoguće živeti...
Sada je moj život ovde i mnogo mojih prijatelja ima istu prošlost...
Da rata nije bilo verovatno ne bih bila sada na ovom mestu i pisala o ovome, poznavala ljude koje sad poznajem... Ali se i dalje pitam zašto? Rat nikad ne donosi ništa dobro, a za mir je potrebna samo dobra volja...
 
Auh,******,nisi normalna.
Ne zanima me tekst u blogu,ali nema drugog načina da ti odgovorim osim da ti postanem prijatelj.
A moram da odgovorim.
Prvo si ti virila u moj profil,da se razumemo. xD
Ja u tvom profilu pratim slike,uvek su ukusne. ;)
 
Šta reći na ovako bolnu temu već da se rat nosi u materinu. Svi smo mi pomalo krivi za rat mi mlađi ne za ove dosad al možemo biti za one buduće. Da ljudi nisu pohlepni i sujetni niko ih ne bi naterao da ratuju pa bi oni na vrhu morali da uzmu motke i da se lično dokažu a ne mi da se dokazujemo zarad njih i da našom krvlju i čašću branimo njihovu bezčast. Narod izgine a oni se posle pomire kao da su rođena braća, možda i jesu kad su svi oni toliko isti. Narod nastavi da se mrzi a oni se ponovo vole jer su na našim leđima dobili uticaj, novac i na našim nesrećama izgradili svoju sreću. Da narod ne želi da podrži rat da on ne podpadne pod propagandu i da je narod složniji i političari ne bi mogli da ratuju.
 
Potpuno si u pravu, Nato... A sto je najgore, ljudi se vise ne bore, sad se bore masine...na ljudima je samo da pritisnu dugme i da ubiju preko milion ljudi.:(

A i ja sam iz istog razloga dosao u Srbiju, sad mi ostaje da razmisljam da li bi mi bilo bolje da sam osto tamo gde sam rodjen? Hmm...
 
Potpuno si u pravu, Nato... A sto je najgore, ljudi se vise ne bore, sad se bore masine...na ljudima je samo da pritisnu dugme i da ubiju preko milion ljudi.:(

A i ja sam iz istog razloga dosao u Srbiju, sad mi ostaje da razmisljam da li bi mi bilo bolje da sam osto tamo gde sam rodjen? Hmm...
 

Back
Top