Žirafa, mravojed.....

‘’…žirafa izbegava da se hrani travom, jer pritom mora da široko raširi prednje noge i polako se spusti gotovo do zemlje da bi pasla. U takvom položaju žirafe su veoma ranjive i izložene iznenadnom napadu lavova koji uobičajeno izbegavaju da napadaju žirafe, jer su one u stanju da im lako uteknu. Ipak, žirafa mora da zauzme taj položaj kada pije vodu, ali to čini retko, jer svu potrebnu vodu dobija iz sočnog lišća koje raste na vrhovima najvišeg drveća ….’’
Može biti, čak sa sigurnošću mogu tvrditi da žirafa vidi dalje i bolje sve do kraja savane svu pustoš I izgorelu travu iako ničim nije uticala da se baš ona rodi u toj savani… Njen uticaj na lavove I antilope je takodje zanemarljiv….
Može biti da je gore, u njenim visinama, vazduh redak te su misli su svetlije, piskavije… Može biti da su žirafe neme, a može biti da kad vide tako daleko prosto nemaju šta da kažu. Može biti da …
Može biti da su žirafe sanjari.

Može biti da pre nego što su je lavovi rastrgli želela je samo da bude deo nekog sveta, da ne bude ona ‘’sa glavom u oblacima’’, da podeli sa nekim svoje slabosti, svoje mane.
Može biti….
Kažu da žirafe imaju veliko srce, čak veće od slona – lakše za pogoditi, za probosti….
Može biti da se žirafa prvi put z.******…, a to se plaća.
Rascepljene aorte, na suvoj zemlji, željnoj kiše, dobar posmatrač primetiće osmeh na njenoj, u odnosu na telo, premalenoj beživotnoj glavi…
Može biti da je poslednja misao bila – ‘’Još jednom sam bila u pravu – ne otvaraj srce ti ne pripadaš ovde’’.
…. I žirafa je bila srećna, nepomična I hladna…
Može biti…
 

Back
Top