BEZ PUNO RIJEČI....

Molitva koju smo svi bar jednom izrekli....a ponekada se pitali zašto se molimo....ali ako si takav kakav jesi, kad tad sve sjedne na svoje mjesto...razumiješ zašto si i zašto češ uvijek moliti...razumjeli to ljudi oko tebe ili ne....jer moja molitva je i za njih...za sve....i ako ponekada i činim loše, ako vrištim....onda me nešto jako boli ...u duši...onda sam nemoćna...i onda se beskrajno bojim istine....odbacujem je od sebe...ali ona me uvijek sustigne....jer moje noge nisu tako brze da mogu pobjeći od sebe i svoje sudbine..

Pogledajte prilog 309796
 
.jer moje noge nisu tako brze da mogu pobjeći od sebe i svoje sudbine..

...Možda kad bi mogli reći sudbini...dođi!...
...Spremna sam na sve što mi nosiš...
...Ipak ne šaljem pismo...i ne lepim markicu :lol:...ali opet idem prema njoj...mojoj sudbini...:bye:

b60b86ca381432d870943c7ba22bfc6b.jpg
 

Back
Top