Svatko ima svoj kofer snova s kojim pobjegne kada bol postane jača.. - Blogovi - Forum Krstarice
Prikaži RSS

iamblond

Svatko ima svoj kofer snova s kojim pobjegne kada bol postane jača..

Oceni ovaj blog
I tako..postoje dani kad misliš da je cijeli svijet stao...kada te bol presiječe....a onda opet...probudiš se i već je novi dan...a moja patuljčica sanja kraj mojega srca....sanja pjev ptica....jarko žuto sunce...zelenu livadu...veseli žubor potoka...ona sanja...a ja čekam...čekam blagoslov jednom božji....njegov pogled na mene...jer ovo bi trebalo biti moje vrijeme...već jednom...ili bar jednom....malo zlatnih niti sreće da mu se prospe po mojem putu...dosta mi je ove tmine..tišine...želim samo malo sunce..za sebe...i moju malu patuljčicu...

Pošalji "Svatko ima svoj kofer snova s kojim pobjegne kada bol postane jača.." na Facebook Pošalji "Svatko ima svoj kofer snova s kojim pobjegne kada bol postane jača.." na Google Pošalji "Svatko ima svoj kofer snova s kojim pobjegne kada bol postane jača.." na My Yahoo! Pošalji "Svatko ima svoj kofer snova s kojim pobjegne kada bol postane jača.." na Live Pošalji "Svatko ima svoj kofer snova s kojim pobjegne kada bol postane jača.." na MySpace Pošalji "Svatko ima svoj kofer snova s kojim pobjegne kada bol postane jača.." na Twitter Pošalji "Svatko ima svoj kofer snova s kojim pobjegne kada bol postane jača.." na Digg Pošalji "Svatko ima svoj kofer snova s kojim pobjegne kada bol postane jača.." na del.icio.us

Kategorije
Nekategorizovano

Komentari

  1. faraonn (avatar)
    ...I'blond...u svjetlosti i žuboru potoka si odrastala...nijesi nimalo zastala
    niti prispala
    kofer nikad spakovan nije
    jer toliko tvojih dragih andjela
    oko tebe bdije...
    ...kako si mi Heroino moja...,-moje...
  2. iamblond (avatar)
    nema tako velikoga srca ovdje da ti ga mogu poslati..a kako sam...manje više kao i uvijek...kako drugi hoće....a kako si mi ti dragi moj dragi prijatelju.....
  3. faraonn (avatar)
    ...hoću da si mi dobro
    jer
    Dobro je vlasništvo dobrih ljudi
    dobrota je u opadanju
    ...hoću
    da si mi dobro
    moja mila i draga ,-Prijateljice...
  4. skura58 (avatar)
  5. Aribi (avatar)
  6. iamblond (avatar)
    Citat Original postavio faraonn
    ...hoću da si mi dobro
    jer
    Dobro je vlasništvo dobrih ljudi
    dobrota je u opadanju
    ...hoću
    da si mi dobro
    moja mila i draga ,-Prijateljice...

    čovjek snuje a bog određuje prijatelju moj...uvijek je tako bilo i biti će za vijeke vjekova...
  7. iamblond (avatar)
    Citat Original postavio skura58
    davno, davno dogovorena kavica...tko zna hoće li se i neke želje ispuniti....kako si mi dragi prijatelju...
  8. iamblond (avatar)
    Citat Original postavio Aribi
    hvala Aribi....a tebi jedan veliki zagrebački kiss....i lijep dan ti želim od
  9. 123loncar (avatar)
    ...ma znaj , svet oko nas ispunile su sitne male duše , zbog kojih i nije vredno žaliti za izgubljenim davnim vremenima...treba ići dalje...život se mora proći u dobrom raspoloženju vedra duha....
  10. iamblond (avatar)
    Citat Original postavio 123loncar
    ...ma znaj , svet oko nas ispunile su sitne male duše , zbog kojih i nije vredno žaliti za izgubljenim davnim vremenima...treba ići dalje...život se mora proći u dobrom raspoloženju vedra duha....

    Moj prijatelj Lončar....uvijek topla riječ od njega kapne na moju dušu...hvala ti...
  11. JA KOJI JESAM (avatar)
    Bol... nije bolest, i neće ni biti ukoliko joj ne dopustimo da nas ubijedi u svoju realnost. Bol je alarm kojim bi se trebali buditi iz uljuljkanosti iz osjećanja nužne realnosti. Bol bi nam trebao služiti a ne mi njemu. Stoga, bol treba shvatiti i biti mu zahvalan što postoji kao takav ali onda treba preuzeti palicu života u svoje ruke i svu odgovornost za ono što nam dolazi i u što smo svojom akcijom upali. Bolom naglašavamo sebi da smo negdje pogriješili, da smo zastranili, uspavali se u rutinu ubjeđenja koje nam ne prija a to i ne primjećujemo. Bol je tu da to naglasi, da nas probudi iz tog sna, iz rutine, da prekine tok kojim se uvodimo u destrukciju.

    Kako nam to bol može pomoći?

    Zaustavljanjem toka realnosti u kojoj ne vidimo iskrivljenje namjerenog nam puta, bol usmjerava našu Svjesnost na Sebe, nagovještavajući jedan jedini cilj; zaustavljanje svih radnji. Zaustavljanjem svih dotadašnjih radnji, uključujući i svaku misao kojom smo dospjeli u ovaj momenat, zaustavljamo akciju i mijenjamo njeno usmjerenje. Usmjerenje akcije je aktivni graditelj realnosti. A bol, kako ga i doživljavamo i osjećamo, jeste uvjerljiv dokaz da smo na pogrešnom putu. Međutim, njegova uloga nije da naglasi negativnost već da nas iz nje izvede i vrati nas na put duše, na put samorealizacije iz koje izrasta radost življenja. Stoga, u momentu kada osjetiš bol, vrijeme je (već uveliko, zadnja prilika) da se zaustaviš u svemu i da meditiraš na Zdravlje. Šta to znači? To znači da se izvučeš iz scenarija koji se nameće kao nužnost i da biraš realnost kakvu bi u najboljem scenariju poželjela. Uistinu, pojava bola naglašava akcenat na jednu prioritetnu misao; na održanje ZDRAVLJA. A održati Zdravlje možemo i trebali bi činiti kao preventivu radije nego li da nas na to naše biće navodi bolom, dakle posledicom zapuštenosti ove rutine.

    Šta je rutina i kako doći do Zdravlja?

    Rutina je jednostavna: Svako od nas može da se zaustavi u ovom momentu i da sagleda stvarnost onakvu kakva ona jeste. A kakva je to stvarnost koju svako podjednako može da potvrdi? To je stvarnost ovog momenta, ovog SADA, u kojemu mogu da zaključim da JESAM, da postojim, te stoga, dok postojim da u tom momentu ničim, do svojim ubjeđenjem u ugroženost moje egzistencije, nisam uslovljen-a. Ako bi smo se u tom momentu istinski preispitali shvatili bi smo svim svojim bićem da nam je Zdravlje osnova. Ali ako stvarnost gledamo kroz filtere razuma, dakle kroz stvoreno ubjeđenje o ovom momentu, onda nas bol može odvesti u dalje ubeđenje koje nas neumoljivo uvjerava da smo ugroženi. Ako ovo shvatimo, onako kako bi trebalo shvatiti, naša pažnja će se instantno okrenuti od BOLESTI ka ZDRAVLJU. Okrećući se ka Zdravlju nalazimo i način da se vratimo u to optimalno stanje bitisanja u tijelu. Pri tom postoji i jedna rutinska vježba, radnja koja svakome može pomoći da bude sam sebi 'liječnik', tačnije ISCJELITELJ.

    *****U miru, predajom Višoj Svjesnosti, Bogu, Univerzumu, nazovi kako ti volja, otpusti sve svoje misli i predaj svoj razum u potpunom povjerenju. Osjeti, zamisli, vidi... kako god ti je drago, energiju, svjetlost ispred svojih očiju, osjeti je svugdje oko sebe, i tako otvorenim i ispražnjenim razumom od drugih misli (do misli o povjerenju) propusti tu svjetlost, energiju kroz svoje tijelo, tačnije kroz svoje energetsko polje, od glave do prstiju nogu. Pri tom osjećaj svaku ćeliju kroz koju se ta energija, svjetlost, kao skaner kreće. Onda je, pokrećući je svojim razumom, iz prstiju nogu a ne zaustavljajući njeno kretanje propusti u etar, svo vrijeme dok je u tebi zahvaljujući se 'Bogu' ili... Ponovi ovaj proces onoliko puta koliko ti je potrebno da svu energiju svog energetskog polja doživiš izjednačenom sa energijom koju pozajmljuješ iz etera. Da si uspjela u tome znat ćeš jer sledeći pokušaj pokretanja te energije kroz tijelo neće biti moguće jednostavno zato što više nećeš moći razaznati energiju svog energetskog polja od energije koja kroz njega prolazi... bit' će JEDNO.*****


    Ova radnja bi se trebala činiti rutinski, svakog jutra i svake večeri, proces traje samo nekoliko minuta, 1-2. Učinak je prosto nevjerovatan. Ovu radnju bi smo svi trebali upražnjavati prije nego li se pojavi prva bol. To bi trebala biti preventiva a ne lijek. Međutim, ako je bol već prisutan u tijelu, onda je to znak da ostavimo sve što činimo, da zaustavimo svaku misao i da momentalno pristupimo BALANSU, tako ga bar ja nazivam. Tačnije, ovu rutinu, nazivam ga BALANSIRANJE ENERGETSKOG POLJA.
  12. iamblond (avatar)
    moje energetsko polje odšetalo....nisam se brinula o njemu i odreklo me se...
  13. JA KOJI JESAM (avatar)
    Nigdje ono nije odšetalo... tvoje prisustvo ovdje i sada nam to potvrđuje.

    No, nikad nije kasno da ga iscijelimo. Jedan momenat u životu je presudan da svoju pažnju skrenemo sa bolesti na Zdravlje. Od tog momenta smo na putu iscjeljenja.

    U ZDRAVLJE!

  14. 123loncar (avatar)
    .... volim da mislim da postoje , u mnoštvu , dve dominantne vrste boli u koje mogu da se svrstaju i sve ostale...dakle , telesni / fizički i duhovni / psihički ...telesni bol nastaje povredama i bolestima koje su osvojile određene organe ...prvi telesni bol isključivo se leči uspešno medicinskim tehnikama i lekovima; dok druga bol leči se pored medicinskih tehnika sa lekovima i duhovnom terapijom - jer veliki broj obolenja nastaju zbog bolesne duše...takva obolenja koja nastaju zbog bolesne duše veoma se teško zalečuju i uglavnom spadaju u grupu trajnih / hroničnih bolesti koje napadaju organe koji nemaju nervni sistem koji registruje bol ili ga registruju kad je već kasno...moderno obolenje duše su gotova sve bolesti srca - koje uglavnom imaju veliku smrtnost...dakle , duša kad poboli ode mast u propast...
    ..ljudi treba da znaju da ne postoji vreme po kome imamo prošlost , sadašnjost i budućnost ...hoću da kažem da postoji samo realna stvarnost i život u njoj...a to znači da niko iz sadašnjosti ne može da živi u prošlosti ili budućnosti....a godovo većinski svet hoće da živi u prošlosti ili budućnosti -- makar i sanjarenjem ...sanjarenje te vrste je teška bolest...i to teška bolest duše , koja ako ima kontinuitet negativno se odražava na mnoge telesne organe i prouzrokuje u njima bolesti...sanjarenje je bežanje od duhovnog bola...a kontinuirani duhovni bol ubija svog tvorca,,,,,kako se leči duhovna bol...
    ...prosto ...prvo treba otkriti njenog tvorca....a tvorac svakog duhovnog bola je onaj koji oseća taj isti bol...da, čovek je rođeni mazohista i samoubica...a šta to pruzrokuje ta stanja samoubilačka...pa naša ličnost...i tu je centar svih naših duhovnih bolova....našu ličnost grade naša karakterna svojstva i osobenosti...sve duhovne patnje i bolove iniciraju , hrane , razvijaju i puštaju na slobodu u spoljašnji svet , da rukovode našim realnim životom , naša karakterna svojstva i osobenosti....
    ...volim da mislim da stim nema veze Tvorac svega postojećeg ili bilo šta izvan mene , jer mi rađanjem priroda čoveka dade sve životne moći....pa i tu moć da savladavam svoj karakter...dakle, ako se oslobodim sujete, ega , vlastoljublja , srebroljublja , sebičnosti , grabežljivosti, volje za posedovanjem - naročito volje za posedovanjem ljudi i stvari , a naročito onih koje volimo : i još mnogo toga negativnog i uzgrednog ----- tad i samo tad izlečiću svoju dušu , oslobodiću je psihičkog bola i neću više štetiti svom telu i njegovim organima...dakle, treba samo svakog dana da budem svoj Sv.Georgije i ubijem po jednu aždahu ( karakternu negativnost )...

    Dakle , pobimo u sebi sve sedmoglave aždaje i nestaće duhovnog bola...nema tu ništa tajnovitog , velikog , onostranog , kosmičkog - vanzemaljskog...sve to može čoveka da sludi i učini ništavnim...treba znati da sa bolom u kontinuitetu gospodari se ljudima i životinjama...ima posebnih tehnika koje masovno programiraju bol kod ljudi i tako ih čine bespomoćnima i poslušnima , jer bol proizvodi strah i paniku -- porobljava !

    Samo budimo sami svoji izcelitelji , ubijajmo u svakom trenutku svoje aždahe !





    Sve je ovo lako reći ; mnogi to mogu mnogo bolje da kažu i uputnije, ali niko , gotovo niko ne može da nas uputi kako da se oslobodimo straha kad počnemo da sagledavamo dorijanski sopstveni lik ...kad počenemo sebe razgolićenog i ružnog da upoznajemo ...kako da se pomirimo sa tom istinom...a to je već nova aždaha...gotovo svi u tom strahu pobegnu sa megdana i odustanu od te životne borbe...zakreče stvar i beže u bol !
  15. iamblond (avatar)
    Sve je ovo lako reći ; mnogi to mogu mnogo bolje da kažu i uputnije, ali niko , gotovo niko ne može da nas uputi kako da se oslobodimo straha kad počnemo da sagledavamo dorijanski sopstveni lik ...kad počenemo sebe razgolićenog i ružnog da upoznajemo ...kako da se pomirimo sa tom istinom...a to je već nova aždaha...gotovo svi u tom strahu pobegnu sa megdana i odustanu od te životne borbe...zakreče stvar i beže u bol !

    sagledati samoga sebe.....borba sa vjetrenjačama...sizifov posao....ili kako god ga nazvali...lakše je pokriti se pod dekicu...i otploviti u snove....a opet, uvijek i iznova čovjek sebe sagledava..samo je pitanje koliko toga saznanja može podnijeti...jer...stati pred ogledalo svaki dan...pogledati se...e to ne može svatko...a i svatko to i ne razumije što to znači...