Sarajevom već nekoliko dana odjekuju eksplozije granata.Svake noći stražarim u krugu svoje fabrike.Kako mi je jedan bivši drug ,musliman ,okrenuo leđa na ulici izbjegavajući da se pozdravimo više ne izlazim kući.
Oko nas u obližnjoj šumi muslimani se ukopavaju,samo noću.Napetost se osjeti svuda.Danas su pojedine muslimanske porodice iselile iz svojih kuća koje se nalaze odmah uz našu žicu. Hadžići su napola prazni.Za svoje ne znam ništa ali se nadam da su otišli u selo.
Sprema se oluja,još samo da zagrmi.A zagrmilo je već tokom noći.Ko je prvi počeo teško je reći.Bio sam pored topa (zis) kad se začula pucnjava.Prvo rafal dva pa onda započe"pravi rat".Svjetleći meci su letjeli kroz noć tražeći svoje žrtve.Počeli su da padaju i oko nas.Iz našeg kruga niko nije pucao.Pored mene protrča desetak vojnika,zalegoše pored fabričke pruge.Neko od njih sasu rafal a mi svi za njim.Čujem udaranje metaka oko mene.Desno od mene iz šume vidim bljeskanje.Saspem nekoliko kratkih rafala.Bljeskanje se nastavlja.Tek kad Moca pripuca bjeskanje prestade.Naši ispališe nekoliko svjetlećih raketa.Pucanje na tren prestade,pa se nastavi još većom silinom. I dalje pucam u pravcu šume.Šta se dešava u samim Hadžićima ne znam.
DUM,DUM.Začu se iza naših leđa.Dvije užarene kugle preletješe preko nas,za njima čitav niz.To je naša praga,tuče po stanici policije u njoj su se utvrdili muslimani.Iz kuće lijevo od mene poče ta nas tuče mitraljez.Metci udariše u štit topa.Počeh da im psujem balijsku mater a Moca se smije.Pucamo u pravcu kuće,Boki ispaljuje nekoliko tromblona ali ne možemo mu ništa dobro je utvrđen.Ublizini naše kapije padoše dvije njihove granate.Odmah je uslijedio odgovor naših minobacača.Onaj sa mitraljezom nas je dobro pritisko neda nam se pomaći.Iza naših leđa se začu zvuk tenka.Izvuko se iz svog zaklona.Jasno vidimo kako pomjera cijev u pravcu kuće.DUUUUM.Na trenutak ogluvih.DUUUUM.drugiput.Gledamo upravcu one kuće mitraljez se ućutio.Duuuum I treći put.Na kući nismo vidjeli ni jednu eksploziju.Pomislili smo da je promašio a da je mitraljezac pobjegao od straha.Razočarani smo u našeg nišandžiju.Tenk je ipak donio nešto dobro.NJegovo ispaljivanje je prekinulo bitku za tu noć.U brdu iznad nas neko doziva."Samire,Samire...Samire javi se bolan".Samir je izgleda završio sa ratom prve noći.Neko naš zove turke i pita hoće li još njemu se tek osladilo.Kad je svanulo na onoj kući tri rupe,ništa nam nije jasno.Sami,nišandžija nam kaže da su mu granate bile školske i da je sad ubacio prave.Te noći nismo imali ni ranjenih ni poginulih.Umor i san su nas savladali.Svi izbjegavamo stražu ipak neko mora.
Zaspao sam kao beba ipak san nije dugo trajao.
Oko nas u obližnjoj šumi muslimani se ukopavaju,samo noću.Napetost se osjeti svuda.Danas su pojedine muslimanske porodice iselile iz svojih kuća koje se nalaze odmah uz našu žicu. Hadžići su napola prazni.Za svoje ne znam ništa ali se nadam da su otišli u selo.
Sprema se oluja,još samo da zagrmi.A zagrmilo je već tokom noći.Ko je prvi počeo teško je reći.Bio sam pored topa (zis) kad se začula pucnjava.Prvo rafal dva pa onda započe"pravi rat".Svjetleći meci su letjeli kroz noć tražeći svoje žrtve.Počeli su da padaju i oko nas.Iz našeg kruga niko nije pucao.Pored mene protrča desetak vojnika,zalegoše pored fabričke pruge.Neko od njih sasu rafal a mi svi za njim.Čujem udaranje metaka oko mene.Desno od mene iz šume vidim bljeskanje.Saspem nekoliko kratkih rafala.Bljeskanje se nastavlja.Tek kad Moca pripuca bjeskanje prestade.Naši ispališe nekoliko svjetlećih raketa.Pucanje na tren prestade,pa se nastavi još većom silinom. I dalje pucam u pravcu šume.Šta se dešava u samim Hadžićima ne znam.
DUM,DUM.Začu se iza naših leđa.Dvije užarene kugle preletješe preko nas,za njima čitav niz.To je naša praga,tuče po stanici policije u njoj su se utvrdili muslimani.Iz kuće lijevo od mene poče ta nas tuče mitraljez.Metci udariše u štit topa.Počeh da im psujem balijsku mater a Moca se smije.Pucamo u pravcu kuće,Boki ispaljuje nekoliko tromblona ali ne možemo mu ništa dobro je utvrđen.Ublizini naše kapije padoše dvije njihove granate.Odmah je uslijedio odgovor naših minobacača.Onaj sa mitraljezom nas je dobro pritisko neda nam se pomaći.Iza naših leđa se začu zvuk tenka.Izvuko se iz svog zaklona.Jasno vidimo kako pomjera cijev u pravcu kuće.DUUUUM.Na trenutak ogluvih.DUUUUM.drugiput.Gledamo upravcu one kuće mitraljez se ućutio.Duuuum I treći put.Na kući nismo vidjeli ni jednu eksploziju.Pomislili smo da je promašio a da je mitraljezac pobjegao od straha.Razočarani smo u našeg nišandžiju.Tenk je ipak donio nešto dobro.NJegovo ispaljivanje je prekinulo bitku za tu noć.U brdu iznad nas neko doziva."Samire,Samire...Samire javi se bolan".Samir je izgleda završio sa ratom prve noći.Neko naš zove turke i pita hoće li još njemu se tek osladilo.Kad je svanulo na onoj kući tri rupe,ništa nam nije jasno.Sami,nišandžija nam kaže da su mu granate bile školske i da je sad ubacio prave.Te noći nismo imali ni ranjenih ni poginulih.Umor i san su nas savladali.Svi izbjegavamo stražu ipak neko mora.
Zaspao sam kao beba ipak san nije dugo trajao.