Ko je zaista ugrožen a ko je netolerantan

Jedna moja prijateljica sa Facebook-a je napisala ovaj status, a ja vam ga prenosim u celosti... i slažem se sa njim...


* * *


Da odmah u startu nešto razjasnimo. Nije “Gej parada”, jer u srpskom jeziku postoji reč *****, i nema potrebe koristiti strane reči. Drugo, ja ne mogu da to zovem “Paradom ponosa”, jer ne vidim šta je tu za ponos. Smatram da je to lična stvar, intimna, i da je ne treba deliti sa svetom nekim paradiranjem. Paradiranje te vrste vodim pod egzibicionizam - kao seks na javnom mestu, onanisanje na javnom mestu i slične stvari.

Razumeli smo se? Odlično. Idemo dalje.

Pre par godina ovo je bio odgovor na kampanju onih koji su se zalagali za održavanje parade pedera:



povork10.jpg




U Srbiji je govor mržnje vrlo rastegljiv pojam. Ovo je po meni jedna vrlo simpatična pošalica, ali za one koji žele da paradiraju ovo je verovatno ravno pretnjama genocidom.

Prošle godine, navijači Rada - “radovci”, ili “United force”, kako im je zvanični naziv navijačke grupe, su na meču protiv Jagodine razvili ovaj transparent:



rad10.jpg




Još jedna simpatična pošalica. Duhovit odgovor onih koji se protive paradi.

Pre neki dan se pojavila informacija da je Grupa građana prijavila miting “Sačuvajmo prirodna bogatstva Srbije” istog dana i u isto vreme za kad je najavljena parada. Za način na koji su formulisali zahtev/prijavu za održavanje mitinga im zaista treba odati priznanje. Onaj ko je ovo smislio - svaka mu čast. Još jedan dokaz duha ovog naroda.



sacuva10.jpg




Skup će početi intoniranjem pesme “U svetu postoji jedno carstvo”.

Kad se vide ove slike na jednom mestu, može se steći utisak da sam ja jedna od “ultradesničarski šovinistički nastrojenih osoba”. To je najčešće etiketa koja se lepi svakome ko je protiv održavanja parade.

Iskreno, nemam ništa protiv pedera i lezbejki. Kao odrasla, zdrava i svesna osoba ne gledam u “tuđe dvorište”. Ko šta radi u svoja četiri zida, dokle god to ne uključuje maloletne, mentalno zaostale, invalidne osobe i stara lica - mene se ne tiče. U svojoj kući radi šta god hoćeš.

Ali imam problem sa paradom. Kad je neko pomene meni se javi ono logično pitanje: “Šta je tu za ponos pa treba da se paradira po gradu?” Cela priča da paradom pokazuju da su različiti, a opet isti, da je, kako su smisli slogan, “gej je ok”, da to nije bolest i slične stvari koje se mogu čuti, meni kao nemom posmatraču sa strane “para uši”. Ako smo svi isti, čemu onda ta potreba da to tako javno dokazuju? Imam utisak da time žele da, pre svega, sebe ubede da nisu različiti. Uz to, potvrđeno je da je posle svakog pokušaja organizovanja parade porasla netrpeljivost prema pederima i lezbejkama. Ne samo u “balkanskoj Srbiji”, već u gotovo svim zemljama.

Kad su se pojavile prve priče o paradi, sećam se komentara da će “sutra” paradu tražiti i pedofili kao “istinski ljubitelji dece”. To su ružna poređenja. Pedofilija je strašna stvar i sa time se ne sme na bilo koji način šaliti. “Sutra” paradu neće tražiti pedofili, jer je pedofilija zakonom kažnjiva, a deklarisanje pederom i lezbejkom nije, ali bi zato mogli da se organizujemo mi koji volimo određene vrste seksa koje nisu kažnjive. I ljubitelji duge predigre, ljubitelji oralnog seksa, ljubitelji poze 69, ljubitelji S/M, ljubitelji dominacije, ljubitelji seksualnih pomagala... Ih, koliko nas ima, svi smo različiti, a opet isti. I mi bismo da paradiramo, bez potrebe da ikoga provociramo. Zašto mi to ne radimo? Zašto mi to ne tražimo? Zato što su seksualna opredeljenost i ono što radimo sa svojim partnerom naša lična stvar i nešto što se nikoga drugog ne tiče, i što se ne deli okolo, osim po neki “sočni” detalj, uz trač partiju sa prijateljicama, ili uz pivo sa ortacima.

Ono što mi ipak najviše smeta je etiketa da je svako ko je protiv “homofobičan”. Bez problema su sve nas koji nismo ****** i lezbejke optužili da imamo fobiju od ljudi, jer upravo je to bukvalan prevod homofobije. Ja nisam homofobična. Daleko od toga. Samo ne volim da mi gradom paradiraju “Adam i Steva”, odnosno “Ana i Eva”, i to organizovano. I ne dozvoljavam da bilo ko kaže da imam fobiju od drugog čoveka.

U Srbiji, ali ne samo ovde (tako je u još nekim zemljama čija se vlast odriče sopstvenog identiteta, kako bi se izborila za lični interes, žrtvujući zemlju i narod kome pripadaju), ****** i lezbejke se tretiraju kao beli medvedi. Ništa ne sme da im se desi. Ništa ne sme da im se kaže. Ako pitaš kome zaista treba ta parada, zalepiće ti etiketu od malopre - ultradesničar i šovinista. Tu obavezno dodaju i da si glup, da se ne kupaš, da ti smrdi iz usta, da si mastan, debeo, da slušaš Cecu... To je ta tolerantnost koja izbija iz svake reči onih koji podržavaju paradiranje i bore se za neka ugrožena prava pedera i lezbejki. Ni kriv ni dužan bićeš, narodski rečeno, popljuvan i popišan.

Njima ne sme ništa da se kaže, jer je to govor mržnje, jer im ugrožavaš prava, a sa druge strane njima je dozvoljeno sve. Oni u izložbi “Ecce Homo”, švedske umetnice Elizabete Olson Valin, smeju da ismevaju Isusa Hrista, prikazujući ga u ženskoj odeći, okruženog osobama sumnjivog morala i seksualne opredeljenosti. Da li bi tako mogli da se ponašaju i prema proroku Muhamedu? Hmmm... Sumnjam. Mogli bi da probaju, pa bi počeli da lete u vazduh, jer islamski fanatici ne dozvoljavaju sprdanje sa njihovom verom. U hrišćanstvu su sigurni: mogu da pljuju bez posledica. Ili bar oni veruju da nema posledica.

Oni mogu da podrivaju porodične vrednosti. O tome je nedavno tokom debate u Sidneju otvoreno govorila njihova aktivistkinja, novinar i pisac, Maša Gesen. Pričajući o planovima realne borbe za istopolne brakove ona je između ostalog rekla:

- Ovde se ne radi o pravima homoseksualaca na brak, već o tome da instituciju i brak, kao takav, odnosno porodicu, treba demontirati! Porodica ne treba dalje da postoji u klasičnom obliku. Borba homoseksualaca “za brak” obično krije ono šta planiramo da uradimo supružničkom paru kada postignemo cilj. Priče o tome da institucija porodice pri tom neće pretrpeti nikakvih izmena i promena nisu istinite.

Oni, dakle, mogu otvoreno da pričaju da krajnji cilj njihove borbe za sopstvena prava, “koja su im ugrožena”, u stvari je borba za uništavanje osnovne ćelije društva - porodice kao takve.

Oni u Srbiji mogu da aktivno rade na vređanju SPC i pravoslavnih vernika, i da im to prođe kao umetnost. Tako su nazvali skrnavljenje, jer ne postoji nijedna druga reč za to, freske Belog anđela. Naime, obeležavajući početak nedelje u kojoj se ponose time što su ****** i lezbejke, oni su pozirali među lutkama koje su simbolizovale pripadnike njihovog pokreta, a na neke su oblačili i majice sa likom Belog anđela, i na taj način pokušali da skrnave značaj i značenje koje ta freska ima.

Za one koji ne znaju, Beli anđeo je deo kompozicije Mironosice, na Hristovom grobu iz crkve Vaznesenja Hristovog, manastira Mileševe, i spada u najpoznatije freske Srbije, ali se ubraja i u velike domete evropskog slikarstva. Smatra se jednim od najlepših radova srpske i evropske umetnosti srednjeg veka. Na slici je prikazan Arhanđel Gavrilo, obučen u beli hiton, koji sedi na kamenu i mironosicama rukom pokazuje mesto Hristovog uskrsnuća, odnosno njegov prazan grob.

Prvi satelitski prenos video signala 1962. godine, između Evrope i Severne Amerike, sadržao je sliku Belog anđela iz Mileševe, među prvim kadrovima koji su predstavljali pozdrav Evropljana prema Amerikancima. Nešto kasnije, isti signal je bio poslat u svemir, prema mogućim vanzemaljskim oblicima života. Beli anđeo je odabran i za ovu priliku, jer je postao širom sveta prepoznat kao simbol svekolikog mira.

Vređanje pravoslavnih vernika nastavilo se i sloganom koji su organizatori plasirali 21. septembra, kad su započelu tu svoju nedelju. Početak se poklopio sa slavom Mala Gospojina. Da li je to slučajno? A rečenicu koja je u srpskom narodu poznata - “Na Slavu se ne zove, na Slavu se dolazi” - oskrnavili su pretvorivši je u parolu - “Na Prajd se ne zove, na Prajd se dolazi”.

Njihovi slogani i postupci se definitivno mogu podvesti pod govor mržnje. Udaraju na veru koja je kod Srba jedna od svetinja. Udaraju na porodicu, koja je osnovna ćelija svakog društva. Njima je sve dozvoljeno, njima se sve toleriše. Tvrde da su im ugrožena prava i ovo je njihov način da se bore za sebe.

A šta je sa našim pravima?

Mene njihovo skrnavljenje crkve, pravoslavne vere i diranje u svetinje, kao i diranje u porodicu, duboko pogađa i vređa. Kako ćemo to da rešimo? U celoj ovoj njihovoj kampanji osećam se vrlo ugroženo, jer nisam lezbejka. Ko će da zaštiti moja prava, kao pravoslavnog vernika, heteroseksualne orijentacije, koji su njihova meta?

O tome niko ne misli. Možda je vreme da počnu da razmišljaju u tom pravcu, jer je sigurno da ja nisam jedina...


* * *


Šta mislite o svemu?
 
mene jedino smeta što na takav način mašu svojom seksualnošću...a što tko radi u svoja 4 zida..slobodno mu bilo....ne smetaju me...čak ih par i poznam...i divni su ljudi...ali nesretni....što bi bilo kad bi mi hetero izlazili na ulice i mahali svojom seksualnošču...pa zar intima nije za 4 zida...ne znam...ovo silno publiciranje svega i svačega...pa recimo da namrštim nosić...malo mi ima neugodan miris sve to...
 

Back
Top