Nemušti jezik

Moj tata zna izuzetno lepo da priča priče,taj dar nasledio je od svoga oca,a i prava je riznica narodnih pripovedaka,pesama i raznih umotvorina.U toj njegovoj zlatnoj veštini uživali smo mi,njegova deca,a onda i unuci.Najviše su na obe generacije ostavile utisak priče o Ćosi ,Kravarić Marku,Baš Čeliku, Nasrudin hodži i priča Nemušti jezik - koja priča o sticanju dara da se razume jezik svih životinja.Kakva čarolija...
Ove se priče setim uvek kada vidim životinje u kavezima,akvarijumima,terarijumima...Strašno.Šta bi umelo sve da ispriča njihovo sužanjstvo.
 
Jao to mi je bila omiljena pripovetka kad sam bila mala. Mama nam je stalno čitala pred spavanje. A knjigu još uvek imam. Crna sa zaltnim slovima malo deblja a A5 formata. Kako lepa uspomena iz detinjstva. Posle smo se mi kad smo naučile da čitamo smenjivale sa mamom pa je svako veče druga čitala pre spavanja. :D
A tata je sam izmišljao priče i to u nastavcima. I baš kad bude najinteresantnije onda je vreme za spavanje a nastavak sledi sutra. Pa mi jedva čekamo sutrašnji nastavak priče. :D
Mada moram priznati da moj zet ima još bolje priče pred spavanje koje moja sestrična obožava. On stalno priča Crvenkapu koja je svako veče drugačije obučena (u zavisnosti od godišnjeg doba) i svako veče baki nosi drugo jelo. A pošto on super kuva, onda prvo do detalja objašnjava šta Crvenkapa tog dana kuva baki. Kad kuva pasulj iz 8 voda sestrična kod druge zaspi. :lol:

bug.gif
 
Opisala si knjigu koju mi zovemo "Čarobna knjiga".Bila bi jedna od stvari koju bih sa sobom ponela ,kao deo nekog dečijeg identiteta,kada bih morala da se odselim negde daleko,daleko,iza sedam gora,iza sedam mora...:razz:
 
Borac za prava životinjaPronašla sam i pročitala tvoju priču.
Dozvoli mi da prekopiram jedan deo.Uskoro treba da se usvoji novi zakon o dobrobiti životinja.Znam da zakon teško može da promeni svest i prirodu ljudskog roda,ali se bar nešto radi za životinjska prava.Ja sam od onih koji nažalost ne znaju nemušti jezik,ali tragaju za njim...
"Kada krdo afričkih slonova naiđe na groblje pripadnika svoje vrste, svi – od najvećeg, do najmanjeg – kleknu i plaču. Da li si to znao, čoveče?

Kada lavovi, leopardi ili hijene zgrabe naše mladunče, borimo se za njegov život.

Dok slon umire od starosti ili bolesti, stojimo pored njega, pazeći da smrt protekne dostojanstveno. Svojim telima ga branimo od gladnih napasnika. Kada mu se duša spoji sa Majkom Prirodom, svako od nas ga dodirne u znak poslednjeg pozdrava.

Ako ljudi otmu naše mladunce, izgazimo im useve i porušimo kuće. Ne činimo to iz obesti niti iz mržnje, samo tražimo da nam se vrati ono što je naše."
 

Back
Top