U rana kišna jutra
dok mi je glava još
u neuhvatljivim snovima
a noge moraju biti
čvrsto na zemlji
u rana kišna jutra
kad samo treperave svetiljke
rasteruju tamu
ja bežim u sećanja
Izroni pred mene
maleno ostrvo okupano suncem
osetim pod sobom
topli kamen
i kapljice mora na koži
I mogu ići dalje
U danima
koji su svi slični jedan drugom
(samo one sunčane lakše podnosim)
dok se utrkujem s vremenom
ja bežim u sećanja
A onde
sena borova
i neumorni cvrčci
Vreme merimo
samo po suncu
i dolascima broda
Imam samo more
i tebe
Ništa mi više ne treba
Mogu ići dalje
U tihim večerima
kad imam samo tvoj glas
iz telefonske slušalice
a kad je spustim
ruke ostaju u vazduhu
prazne i nemoćne
ja bežim u sećanja
Ponovno vidim tvoju kosu
svetlu od sunca i soli
dodirujem tvoje telo
golo i potamnelo
osjetim tvoje ruke
i lagano zadrhtim
kao uvek
Onda mogu ići dalje
U dugim noćima
dok u hladnoj postelji tražim
najmanje neudoban položaj
dok oko mene vijuga zmija
mojih neispunjenih obaveza
a u glavi se roje
pitanja bez odgovora
ja bežim u sećanja
Šetamo uličicama
između kamenih kuća
i grmova oleandra
i dalje
do kapelice na steni
Pod njom šume talasi
u daljini svetluca grad
Mrak je mek i mirisan
naši koraci polagani
Govorim tiho
a znam da me čuješ
I kada ćutim
znam da me razumeš
Ne moram pružiti ruku
ne moram se okrenuti
a znam da si tu
I zato mogu
ići dalje
dok mi je glava još
u neuhvatljivim snovima
a noge moraju biti
čvrsto na zemlji
u rana kišna jutra
kad samo treperave svetiljke
rasteruju tamu
ja bežim u sećanja
Izroni pred mene
maleno ostrvo okupano suncem
osetim pod sobom
topli kamen
i kapljice mora na koži
I mogu ići dalje
U danima
koji su svi slični jedan drugom
(samo one sunčane lakše podnosim)
dok se utrkujem s vremenom
ja bežim u sećanja
A onde
sena borova
i neumorni cvrčci
Vreme merimo
samo po suncu
i dolascima broda
Imam samo more
i tebe
Ništa mi više ne treba
Mogu ići dalje
U tihim večerima
kad imam samo tvoj glas
iz telefonske slušalice
a kad je spustim
ruke ostaju u vazduhu
prazne i nemoćne
ja bežim u sećanja
Ponovno vidim tvoju kosu
svetlu od sunca i soli
dodirujem tvoje telo
golo i potamnelo
osjetim tvoje ruke
i lagano zadrhtim
kao uvek
Onda mogu ići dalje
U dugim noćima
dok u hladnoj postelji tražim
najmanje neudoban položaj
dok oko mene vijuga zmija
mojih neispunjenih obaveza
a u glavi se roje
pitanja bez odgovora
ja bežim u sećanja
Šetamo uličicama
između kamenih kuća
i grmova oleandra
i dalje
do kapelice na steni
Pod njom šume talasi
u daljini svetluca grad
Mrak je mek i mirisan
naši koraci polagani
Govorim tiho
a znam da me čuješ
I kada ćutim
znam da me razumeš
Ne moram pružiti ruku
ne moram se okrenuti
a znam da si tu
I zato mogu
ići dalje