Ja sam bezgraničan - Blogovi - Forum Krstarice
Prikaži RSS

Demijurg

Ja sam bezgraničan

Oceni ovaj blog
Ja sam shvatio svoju prirodu: ona je uvek živa, ali ne tako kako svi misle. Ja ne želim da živim pomoću znanja subjektivnog sveta, ili iskustva subjektivnog sveta. Ljudi mi govore da moram da živim, ali ja neću da živim tako. Ja sam živ zbog svoje sopstvene prirode: ona je tu, ja sam tu samo zbog postojanja. Moje pravo stanje, koje je potpuno i nepodeljeno, je izvan rođenja i smrti. Mene telo i um nikada ne ogranicavaju. Ja sam bezgraničan.

Pošalji "Ja sam bezgraničan" na Facebook Pošalji "Ja sam bezgraničan" na Google Pošalji "Ja sam bezgraničan" na My Yahoo! Pošalji "Ja sam bezgraničan" na Live Pošalji "Ja sam bezgraničan" na MySpace Pošalji "Ja sam bezgraničan" na Twitter Pošalji "Ja sam bezgraničan" na Digg Pošalji "Ja sam bezgraničan" na del.icio.us

Kategorije
Nekategorizovano

Komentari

  1. JA KOJI JESAM (avatar)
    Drago mi je...a primijetio sam posmatrajući tvoje postove u blogu, da si zaista izmijenio svoj nivo svjesnosti (ne sudim, samo primjećujem). Jedino posvećenošću Sebi biće može da se 'uzdigne' iznad projekcije koju Sebi (a po Sebi) projektuje. Izlaskom iz projekcije (izvan subjekta-objekta relacije) shvati...da ono JESTE SVE; sve je u njemu. Taj bezgranični TI je apsolutan.

    Apsolut jeste postojanje=bitisanje=biće; ŽIVOT.

    .


    Jedino JA, biće-koje-jesam, jedno iskustvo mogu ispuniti Sobom; ŽIVOTOM.

    I u ovom 'čovjeku' koji piše-živi...JA JESAM...ŽIVOT.
  2. MPMcB (avatar)
    To je lepo iskustvo.
    Neki to zovu iskustvo prvog dana

    Ako si ga tako i doživeo, slobodno nastavi.
  3. ancika (avatar)
    Mi smo iznad svega materijalnog. Chemu zivot, ako ga svedemo na puko zemaljsko postojanje radi hleba i igara? Mi smo tu. I to je sushtina.
  4. Demijurg (avatar)
    :klap:
  5. 123loncar (avatar)
    ...uzvišeni prvosveštenici bezgraničnih života ...( mislim ono - vi koji postojite oduvek ).... da vas obavestim , teorija statičkog kosmosa - ono , tako je to oduvek , oborena je još pre četiri decenije...anštajnevci, uprskali ste stvar...kosmos je dinamičan..širi se...i to širenje brže je od svetlosti...sad treba da znate , da sve što se širi na taj način , krenulo je iz tačke...a to vam je trenutak rađanja kosmosa....a to znači da Vi prvosveštenici niste oduvek takvi kakvi ste...nastali ste rađanjem mnogo kasnije od kosmosa...a ako je to tačno , čik odbacite vaša tela zarad te vaše duhovne večnosti i uzvišenosti....
  6. JA KOJI JESAM (avatar)
    lončar,

    ti se brate bavi teorijama, ja nemam tu namjeru. Teorije se stvaraju i obaraju. Ovdje nije bila priča o teorijama niti pak o kosmosu, ovdje je riječ o ŽIVOTU, o postojanju, o biću-koje-jesi i njegovoj (našoj) bezgraničnosti. Kosmos čak NIJE NITI BEZGRANIČAN...to i sam kažeš i u pravu si, ima granice koje se pomijeraju. Kosmos NIJE ŽIVOT niti kosmos omugućava ŽIVOT. Kosmos je projekcija koja Sobom omogućava širenje nižih oblika projekcije. Život omogućava postojanje kosmosa. Kosmos je životno iskustvo koje je satkano iz mnoštva nižih formi životnih iskustva. I kosmos, kao i čovjek nadrađuje svoju Svjesnost te je stoga svaka Svjesnost ograničena. Ali to što je tvoja Svjesnost-'čovjeka' OGRANIČENA ne čini i Tebe-biće-koje-jesi ograničenim. Tvoja Svjesnost se začinje idejom a onda se učvršćuje rođenjem tvog tijela a ti sam niti si tjelesan niti si prostoran. Tvoja iskustva jesu...tjelesne, prostorne projekcije. I sam kosmos je projekcija istog tog bića začeta Idejom... a njegovo 'širenje' nije materijalnog karaktera već je to posledica beskonačnosti mogućnosti. Kada se te mogućnosti percipiraju ljudskim razumom, one se percipiraju kroz objektivizaciju Znanja-o-Sebi i njihovih odnosa (vibracija) jednih sa drugima u prostorno-vremenskoj dimenziji (jer su i prostor i vrijeme individualna Znanja-o-Sebi koja su integralni dijelovi nižih dimenzija). Međutim, kosmos je projekcija univerzalnog Uma i kao takav ne postoji izvan Svjesnosti onoga koji tu projekciju projektuje kroz pred-uslovljeni razum. Stoga, ljudski razum (taj dio Uma) služi biću da projektuje 'kosmos' kao materijalnu projekciju koja se širi u prostoru dok je isti 'kosmos' na nivou univerzalnog UMA samo ubrzano umnožavanje mogućnosti, stoga u konstantnom pokretu---> od nematerijalne 'tačke', od Centra u kojemu je SVE ka beskonačnosti mogućnosti koje potiču upravo konstantnim stvaranjem odnosa, jednačina iz istog. Te mogućnosti se na bilo kojem dimenzionalnom nivou postojanja prevode u percipirane vrijednosti shodno karakteru razuma a onda se te percipirane vrijednosti projektuju u predstave istih onako kako razum i čula koja su dio određene dimenzije (razuma) dozvoljavaju i omogućavaju.

    Citiram dio tvog komentara:
    "a to znači da Vi prvosveštenici niste oduvek takvi kakvi ste...nastali ste rađanjem mnogo kasnije od kosmosa...a ako je to tačno , čik odbacite vaša tela zarad te vaše duhovne večnosti i uzvišenosti...."

    Ja tijelo ne odbacujem zato što mi ti čikaš... ali sam ga odbacio ZBOG SEBE onog momenta kada sam svjesno umro kako bih se iz Svjesnosti-Sebe-'čovjeka' mogao vratiti u SVIJEST, u Sebe-Boga. Ipak, moje svjesno umiranje, nije imalo za cilj uništenje mog tijela, već oslobađanje od okova kojima sam bio okovan. Ti okovi su shvatanja, ubjeđenja učvršćena projekcijom istih kroz čula. Ti okovi su ono od čega se biće mora osloboditi da bi se i u tijelu moglo uzdići bliže Bogu. Tijelo je namijenjeno da služi a ne da mu se služi.
    Ažurirano 02.07.2013. u 19:29, autor: JA KOJI JESAM
  7. 123loncar (avatar)
    ...kad govorim, govor/misao dolazi mi iz matrijalnog dela bića...ja koji jesam ja sam ucelovljeno telo i um / duh...nema duha - nema tela i obrnuto...tako je kod mene i u vasceli svet - ako izuzmem nekolicinu vas iz sajber sveta / naravno , zajedno sa Ozimanom -- mada se vi mimoilazite /...da sam na tvom mestu , da mogu da postojim samo umno / duhovno ( kao ciganska misao o slobodi ) , ni časa nebih čekao nit pak se opterećivao telom...oslobodio bih ga svog prisustva... i ne samo zbog toga , nego da otvorim put čovečanstvu ka oboženju ...ovako , sve je manipulacija - prazna priča , koja se nekad lečila ( za razliku od ovih vremena, kad su sva vrata ludnice otvorena )...
  8. JA KOJI JESAM (avatar)
    Govor ne dolazi iz materijanog dijela bića već iz onog suštinskog a manifestuje se u svoju pojavnu prirodu kroz tijelo. 'Govor' je samo posledica svih procesa a ne i uzrok tih procesa. Govor je manifestacija misli, a misao je manifestacija vibracije, dok je vibracija prvi odnos jednog Ja (Znanja-o-Sebi) sa UMOM (medijalnim Ja, Znajnem-o-Sebi) koji omogućava dalju razmjenu tih Znanja u njihovom transendiranom obliku. Ako bi smo istinu o Sebi i postojanju gledali sa tačke materijalnog, onda bi govor bio posledica fizičke akcije tijela a naše misli bi bile ŠTA??? posledica reakcije našeg tijela na spoljašnje uslove??? To naravno nije istina.

    .

    Kažeš:

    "ja koji jesam ja sam ucelovljeno telo i um / duh...nema duha - nema tela i obrnuto...tako je kod mene i u vasceli svet .."


    To što ti opisuješ i smatraš 'Sobom koji jesi' nije ono na što riječi 'JA KOJI JESAM' uistinu ukazuju. Naime, riječi 'JA KOJI JESAM' ukazuju na postojanje (biće) koje je neuslovljeno, koje je nepromjenjivo, koje je apsolutno a koje iz Sebe stvara iskustva koja su promjenjiva i nepostojana, prolazna.

    Kada ti kažeš 'ja koji jesam', ti očigledno ukazuješ na stanje projekcije trenutnog iskustva Sebe, na svoju projekciju. Razlog zbog kojeg to stanje (jedinstvo projekcije, mentalnog i 'fizičkog' sklopa') doživljavaš tako uvjerljivim 'sobom' jeste tvoja poistovijećenost (poistovijećenost TEBE, bića-koje-jesi) sa onim što Sebi iz Sebe projektuješ. Ne bi me začudilo da kažeš da je 'čovjek' jedno od 'živih bića'...tako smo naučeni da mislimo. A da 'čovjek' nije 'živo biće' dokazuje se samom smrću tijela. Bez tijela ne postoji čovjek ali Život i dalje JESTE. Ono što ti ne vidiš, jer se 'to' čulima i razumom NE MOŽE VIDJETI jeste tvoja istinska priroda; onaj nematerijalni, besprostorni, bestjelesni ti, ne vidiš Sebe koji uistinu kroz duh i to tijelo 'čovjeka' u kojemu si se centrirao doživljavaš... SEBE. Najbliže objašnjenje tvojoj zabludi je primjer filma.

    Glavni glumac filma je najčešće ličnost sa kojom se poistovjećuješ dok gledaš film. Onaj koji se poistovjećuje sa tim 'glavnim likom' nije čovjek (koji jesi) već je to isto ono apsolutno biće koje se poistovjećuje i za subjektom tvoje stvarnosti kroz kojeg stvara iskustvo Sebe-'čovjeka'. I isto tako, kao što se to biće na momente totalno preseli u glavni lik projektovanog filma na filmskom platnu, zaboravljajući da je to samo projekcija, tako ISTO se biće useli u projekciju 'tebe-čovjeka' gdje prima 'ucelovljeni odraz' te projekcije (tijela u prostoru), duh, te se kroz tu cjelovitost duha i tijela doživljava uvjerljivim Sobom-'čovjekom'. Doživljava se 'Sobom' u toj projekciji jer jedino ono, to biće koje jeste prima izvještaj o toj projekciji u Sebi. Ono je kretaor ali i ono što se doživljava kreacijom.

    Ali kao što dođe vrijeme da se biće odvoji od glavnog lika filma tako dođe i vrijeme odvajanja bića od cjeline 'duha i tijela', i kad dođe taj momenat odvajanja tek onda biće može da shvati da ONO NIJE niti taj duh niti tijelo koje Sebi projektuje, dakle da ono nije niti glavni lik niti film u kojemu jedino kao takav (glavni lik) i postoji. Samim tim shvati da ono-biće-koje-jeste postoji i izvan tog filma, izvan projektovanog iskustva. A ti si još uvijek poistovijećen sa 'glavnim likom' svoje predstave i jasno je stoga da i postojanje sagledavaš iz tog Centra. Ti-biće-koje-jesi, svojim prisustvom u nečemu određuješ i Centar projekcije, Centar doživljaja. Međutim, ono što iz tog Centra ne vidiš jeste da za postojanje smatraš krug koji ocrtavaš svojim projektovanjem upravo iz tog Centra. Taj Centar je ono što te zbunjuje jer iz njega ne umiješ da izađeš. Granice tvog kruga su i granice tvojih spoznaja. Centar iz kojega projektuješ je na razini površine na koju se projektuješ. odatle se širina kruga ne može mijenjati. Uzdizanjem Centra na viši nivo i sam projektujući krug se proširuje. Smješno je jedino kad ti, koji si centriran u svom svjesnosnom krugu ismijavaš one čiji krug prevazilazi granice tvoje projekcije. Smiješno je kažem ali nije komedija... a nije niti tragedija. To je samo trenutno stanje sa kojim si poistovijećen...ništa drugo. Onog momenta kad riješiš da se iz trenutnog Centra pomjeriš u drugi, viši Centar... sve će ti postati jasno, kao na dlanu.

    .
    .
    .
    Ažurirano 03.07.2013. u 05:04, autor: JA KOJI JESAM