Smisao života, ljubav i slična kretenska pitanja

Samo budale mogu da se pitaju o "smislu" života.
I to nadobudne budale, koje misle da su posebni, jer su eto - ljudi.
Sove se ne pitaju, one žive
Kruška se ne pita - ona živi.
Skakavac se ne pita, majmun, pas, pauk...svi oni jednostavno Postoje.

Samo čovek, veorvatno od bolesne dosade, možda se uvrti sebi u glavu da ima neki smisao.

Koji je smisao života onog lišaja ispod kamena?
Njegov "smisao" je da Bude, da Jeste, da postoji - dok postoji. I to je to.

Čovek kao živi organizam postoji mnogo kraće od recimo krokodila, bubašvaba i mnogih ostalih..

Čovek je u odnosu na njih nezavršen i nesavršen.
Dva vuka sa dva kontinenta nemaju problem u komunikaciji, dva čoveka imaju.
Čak nije nužno da budu sa dva kontinenta, mogu da budu i iz dve sobe.

Čoveku trebaju cipele, kaputi, kape, kišobrani, vatra, papir za dupe i trista kereca samo da bi opstao. Mnoge životinje nemaju problem sa tim.

Zamišljam sledeću situaciju: Neko se rodi, vidi svet i udari ga pitanje - okej, sve je to lepo..ali, koji je smisao ovoga svega?
To čuje galopirajući virus i kaže mu "hoćeš da te izgrizem do kostiju i da se udaviš u vrućoj čorbi od sopstvenog mesa..ili ti je ipak draže da opstaneš?"

- Draže mi je ovo drugo..
"e pa onda ne sjeri o smislu, nego živi. Život JE smisao. "

Imaš dve opcije, Smrt i Život. Ni jedna ni druga ne uključuju nikakve "smislove".
Kada si mrtav - želiš da budeš živ.
Kada si živ, ne želiš da budeš mrtav, to je sve što treba da znaš.



Ljubav
Reč koju treba izbaciti iz svih rečnika kao zbunjujuću i nepotrebnu.
Niko nikada neće potpuno znati ni da li voli, ni da li je voljen.
Znaće jedino da li želi da Bude sa nekim, i to je to.
Ni manje ni više od toga.
To je ta savršena nula. Sve preko toga je pumpanje ega.

Sa nekim želiš da budeš par sati, sa nekim želiš par dana, sa nekim želiš da budeš par meseci, godina, sa nekim želiš da budeš ceo život (ima i takvih) - sve je to isto.
Jer onaj sa kim si bio par meseci, pa taj neko umre - u tvom sećanju biće i ostaće "Ljubav", iako nije trajalo više.

Vreme je najvažnija životna valuta.
Kada nekome daješ svoje vreme jer tako želiš, onda je to važno.
Nekome daješ malo vremena, jer je to dovoljno. Neko tebi daje malo vremena, jer je i to dovoljno. Nekada je potrebno da se vremena da više.

Sve je to isto, i ne postoji neka "prava" i pravija od druge.
Naš mozak ima folder za te filmove. Neki su samo duži neki kraći.

Ko je taj koji sme da se usudi i da propiše spisak elemenata koje "prava ljubav" mora da ima?
Ko je taj koji uopšte sme da definiše neko opšte mesto (ljubav, sreća i slična sranja)

Za nekoga je sreća sunce, za nekoga hladovina.

I da zaključim, svi koji se pitaju o smislu života, ljubavi i sličnim kreteneskim pitanjima, vredni su pljuvanja po sred lica, jer su opasni.
Opasni su za decu koja tek uče život kroz igru..i samo čekaju da ih neki mamlaz pita da li znaju zbog čega su ovde?

dete hoće igračku, roditelji mu je kupe, dete razvuče osmeh..a roditelj pita "Jesi sada srećan?" a dete klima glavom..
i eto ti porgrama, eto ti malog kretena koji će ubuduće biti srećan samo ako poseduje, ako ima, ako kupuje, ako mu se usliši želja..
i eto ti roditelja, takođe kretena, koji neće razumeti zašto im je sin večito nezadovoljan, kad su mu "dali sve što je poželeo"..Kako nije "srećan"?

Pa eto tako što sreća ne postoji kao nekakav kalup za svakoga.
i te roditelje, pljunuti posred lica, dabome..
 
Samo budale mogu da se pitaju o "smislu" života.
I to nadobudne budale, koje misle da su posebni, jer su eto - ljudi.
Koji je smisao života onog lišaja ispod kamena?
Sove se ne pitaju, one žive
Njegov "smisao" je da Bude, da Jeste, da postoji - dok postoji. I to je to.
I to je to?
???
Zivot se sastoji od onoga sto si nabrojao:
Jedi, spavaj, jebbi, umri.
?
Nesto nedostaje.

Nedostaje "pitaj se o..."
Ne mozes zmuriti i ignorisati osnovne potrebe.
Mozda lisaj i sova nemaju iste potrebe kao ljudi.

Nasa, ljudska, osnovna potreba jeste "pitaj se o...".

Zaista puno pametnih stvari citam iz tvojih tekstova. I blog si napisao inteligentno, vrcavo i pametno.
Buntovnicki i zrelo.
Samo pogresno.

Dakle, koji je smisao zivota?
Ili makar, koji je smisao ovog tvog pisanja?

Mozes uskratiti odgovor, ali nije u redu uskratiti pravo na pitanje.
 
Poslednja izmena:
Ljubav nije rec za koju postoji tacna definicija, ni u vukajliji ni u vujakliji.
Svako je na razlicit nacin i sa razlicitim razlozima dodeljuje nekom objektu svoje zelje.
To nije jedan pojam, koji se moze blize objasniti nekim nizom recenica.
To je osecanje koje nije moguce zapisati ni definisati drugim osecanjima.
Kada ljudi kazu "ljubav" imaju razlicite asocijacije.
Zato razgovor o ljubavi nikadane moze biti zavrsen, jer je niko nije celu video.
Svako o svom parcetu prica.

Mrznja nije suprotnost ljubavi jer je nju moguce opisati. Ona moze biti deo ljubavi, onaj najcesce ruzan deo.
 
...vrcavo , ali pogrešno --- kaže sudija ( Hakim Bej )....rizikujući da budem pljunut posred lica , pokušaću da sagledavam sudijin sud ... da sagledam obrazloženje presude / kako se do kaže pučani - svetina - kreteni /...


...stvar je postavljena tako , da se polazi od životinjskog i biljnog sveta , koji jednostavno postoji i živi bez traganja za smislom , svrhom i ostalim velikim pitanjima , koja muče kretene u ljudskoj koži ; koji tragaju za spoznajom porekla stvari o sebi , pa i sveta oko sebe... a mora se priznati da su pitanja u vezi mudrosti , ljubavi i sreće , nedokučiva mnogim kretenima i praznoslovcima...manje više, sve je to nedokučivo i samozvanim mudracima , pa i onima koje kretenčine u ljudskoj koži proglašavaju za mudre , a njima pak i nije stalo do takvog trona, jer sebe poznaju bar - ako ništa drugo neznaju ...( konačno , proročanstvo je reklo istinu o mudrosti Sokratovoj , jer Sokrat zna da ništa nezna , za razliku od onih što tvrde da sve znaju , pa čak šta i bilje i zverinje zna )...dakle , ako neka kretenčina zna da mnogo toga nezna , a traga za tim što nezna , ona može se pohvaliti bar time da pouzdano zna da nezna , pa traga za tim što nezna...tad može se reći da takva kretenčina ispravno postupa.... a onaj što se poziva na one, koji ne mogu o sebi da svedoče , pa samim tim ne mogu ni da kažu bilo šta o ovim pitanjima o kojima tragači tragaju ,da li taj ispravno postupa..... ili taj koristi retorički manipuliše sa kretenčinama žednim znanjem , jer u svojoj mudrosti upotrebljava argumentaciju koja je nit oboriva nit dokazljiva...dakle reč je o praznoj argumentaciji ...mudri bi takva kazivanja nazvali praznoslovljem.... sve u svemu, tačno je da iz naše mudračko kretenske perspektive životinje i bilje samo postoje , ali tačno je i to , da magarac između plasta sena i plasta boce umuire od gladi -- kao što umiru u ovom svetu , kako kretenčine tako i mudraci...
...dakle , tajna smisla života nije data kako magarčinama , tako i kretenčinama...i jedni i drugi deluju u tom svom postojanju kao nekakve radne mašine ... jer konj postoji i kao kljuse , i kao trkaći konj , a i kao divlji konj ... a rekao bih da taj divlji konj nema mnogo ili ima gotovo nikakvih ograničenja ...dela po sopstvenoj volji , za razliku od onih argatorskih i trkačko plemenitih konja...pa njegova svrha je da sprovodi svoju volju u svom životu , i nekako je sav srećan u toj slobodi sprovođenja svoje volje...pa se nešto mislim , da većina ovih što samo postoje ( mislim na one koji rade , jedu i proizvode fekalnu masu ), da dođu nekako kao ove konjine ( argatorsko trkačke ), mislim da ne žive u slobodi - bez ograničenja , onako kao pretpostavljeni divlji konj ...pa ako nemaju slobodan život po svojoj prirodnoj volji , već delaju po tuđoj volji i tuđim htenjima ( ograničenjima ) , oni onda i ne žive , oni postoje kao što postoje i konjine argatorske...
..pa nekako dođe mu da ta tvrdnja , da kretenčine samo postoje nastoji da svaku ljudskost ubije u njima -- i poslednji trag ... ako je to tako , ako samo postojimo , onda za one koji žive mi smo stvari ...upotrbne stvari ... i to naše postojanje zavisi od volje onih koji nas upotrebljavaju ... kao što postojanje konja argatora - konjine , zavisi od kasapina ...
...dakle , oni što žive nisu argatori , oni su dokoličari istraživači...za bilo koje istraživanje potrebna je volja i cilj ...a za postojanje dovoljno je i svrsishodno konjosanje ...pažnja - ako je konjosanje bez svrhe i cilja koje određuje volja ovih što žive , tu je kasapin i mašina za mleveno meso !
 
ranjeni Zoro
u danas 12:26 (12 pregleda)

"Samo budale mogu da se pitaju o "smislu" života.
I to nadobudne budale, koje misle da su posebni, jer su eto - ljudi.
Sove se ne pitaju, one žive
Kruška se ne pita - ona živi.
Skakavac se ne pita, majmun, pas, pauk...svi oni jednostavno Postoje.

Samo čovek, veorvatno od bolesne dosade, možda se uvrti sebi u glavu da ima neki smisao.



...reče čovjek koji u očima svih drugih ljudi vidje trunje, a onda upita (kako bi im pokazao pravi put):

"Koji je smisao života onog lišaja ispod kamena?"

...i na njega dade odgovor:
"Njegov "smisao" je da Bude, da Jeste, da postoji - dok postoji. I to je to."

Prosto za nepovjerovati.

Zar ne shvataš da si se i sam morao upitati da bi mogao da daš kakav-takav odgovor??? Očigledno ne vidiš. Pokušaj ponovo, kad izvadiš balvan iz oka!
 
Koji je smisao mog pisanja? Pa da vam ukažem na to koliko sam ja pametan, a koliko ste vi glupi, naravno.
Šta drugo?

Nervira vas moje samopouzdanje, ili vam je čak smešno dabome, ali..šta mogu kada sam misleći i pametan?

Mislioci služe da snabdeju mislima one koji ne misle.
Osim toga, da im ukažu na greške u mišljenju.
Jer mislilac ume da misli.

Ovde mnogi imporvizuju, misleći da tekstu koji ovde ostave, prethodi nekakvo promišljanje.

Ne.

Vama su prsti brži od mozga, a verovatno ste samo i mladi i niste bili tamo gde stariji već jesu.

to što je čovek večito zapitan, je njegova mana. Ne vrlina.

Čoveku (jer je glup) mnogo toga nije jasno.
Od početka, pa do kraja, on pita i pita i pita..i ne nalazi nikakve važne odgovore.

Puna su mu usta svakakvih kretenskih pitanja koja mu ne služe ni čemu

Što je nebo plavo?
Zašto deda ima brkove a baba nema?
Što teta dolazi kod nas da pije kafu?
Šta da upišem?
šta želim?
šta je sreća?
Šta je život?
Ima li išta posle smrti..? i tako dalje

A život u međuvremenu curi pesak i dok se ljudi pitaju, on prolazi.
I taman kada ljudi nađu odgovor (obično za vreme teške bolesti ili smrti bližnjih), odgovor koji kaže, živi i budi što bolji prema ljudima, bude kasno.

Tako da , jeste - i ja sam se pitao
Ali se ja pitam o ljudima koji su glupi i zašto su tako glupi. Jer sam human.
A ne pitam se koji je smisao svega toga.

Svi plutamo na pučini posle brodoloma, nigde kopna na vidiku..i svi zavisimo jedni od drugih..ali eto, nađe se neka budala da pita " je li..a koji je smisao svega ovoga?"

Njega treba da proždere ajkula, od nogu, polako.
 
"Ljubav
Reč koju treba izbaciti iz svih rečnika kao zbunjujuću i nepotrebnu.
Niko nikada neće potpuno znati ni da li voli, ni da li je voljen."



Ljubav uopšte nije teško objasniti. Objašnjenje postoji u dvije riječi: BEZUSLOVNO DAVANJE.

Jedno je objasniti šta Ljubav jeste a drugo je manifestovati je u pojavu. Da bi se Ljubav manifestovala kao pojava biće-koje-jesmo (ono koje se doživljava Tobom-Sobom) mora da doživi potpunu predaju Sebe SVEMU postojećem. Kada se to desi u tebi će se Ljubav, kao Fantom, uzdići u postojanje. Znat će tad.
 
dakle, koje su odlike intelektualne (nad)moći?

Pre svega, sposobnost da se ignorišu oni koji su u senci.
Oni su osuđeni da postanu ono što u senci postaje, dakle pečurke, lišajevi, paprat i slično rastinje.

što se tiče tzv "bezuslovnog davanja", svako ko pogleda npr malu decu, videće da takvo nešto ne postoji.
Deca su čist primerak ljudske vrste (dok ih mašina na uzme pod svoje)

Ona su egocentrična i sebična, upravo kao i svaka životinja
Deca ne daju (a tek ne daju bezuslovno) ako ih neko ne nauči.

Onaj ko ih uči, uči ih zapravo uslovima:

budi dobar (da bi ti se vratilo)
daj ( da bi ti se dalo)
budi ovo budi ono..pa će da bude ovo ili ono..


Dakle sve uslovi, kao u trgovini.

Kaže se, ako nešto nekome daš, pa očekuješ da ti se to vrati, onda nisi bezuslovno dao, već prodao.

U tom smislu, bezuslovno davanje (kada govorimo o tzv "ljubavi") postoji SAMO, kada je neko spreman, bez razmišljanja, da svoj život da za drugoga.
(pod uslovom da to ne radi opasan prslukom od granata i verom u život posle smrti)
 
Što se tiče bezuslovnog davanja to se ne može objašnjavati tako kako si ti naumio. Govoriš kako djeca 'daju' ili 'ne daju'...a ne shvataš da pri tom govoriš o onome što su djeca već u međuvremenu iskrivila svojim shvatanjem 'vlasništva', o iskrivljenom shvatanju postojanja o već iskrivljenoj percepciji. Dijete...je duh novostvorenog izraza u svom još neformiranom 'zrelom' obliku, što će reći tek učvršćava UBJEĐENJA-one probuđene gene kroz koje biće želi da projektuje svoj namjereni plan iskustva, dušu.

Gdje god, stoga, vidiš uslove davanja i dobijanja to bi ti trebao biti jasan, kristalno jasan pokazatelj već iskrivljenog shvatanja postojanja.

Ja, recimo, i nisam govorio o učenju o uslovima već učim o bezuslovnosti davanja. Bezuslovnost potiče iz predaje višoj svjesnosti ili pak ultimatnom aspektu Sebe; BOGU. A ova projektovana realnost se bazira na razmjeni informacija kroz kretanje, pri čemu se biće-koje-jesmo centrira u svakom jednom Ja i postaje Subjekat radnje, spoznajući Sebe kroz Objekte koji mu se DAJU na uslugu, na raspolaganje. To davanje je već određeno iz BOGA upravo bezuslovnošću te zato i ti i ja, kao subjekti i možemo da doživimo sve ono što poželimo....ukoliko poželimo. Uslov je dakle moja ili tvoj želja, ali taj uslov je vezan samo za moju projekciju realnosti ali ne i činjenicu da se čak i u ovom momentu, percipirao ja da se svima vama dajem ili ne, uistinu dajem bezuslovno. To moje dobrovoljno prisustvo u univerzumu potiče iz Svijesti Boga koji po uzoru na Sebe, kao aspekt postojanja, stvara proces koji je baziran upravo na bezuslovnom davanju, davanju SVEGA što Bog jeste svakom jednom individualnom činiocu tog svega. A pošto je osnovni činilac Bog-a svako jedno Ja, i njemu je kao tom apsolutnom činiocu-sadržiocu omogućeno individualno iskustvo kroz projekciju svih mogućih kombinacija sa svim drugim individualnim Znanjima-o-Sebi, sa svakim drugim individualnim Ja. Ta bezuslovnost potiče iz apsolutnosti svakog Ja koju sveobuhvatnim Znanjem-o-Sebi-apsolutu, svako Ja, sadrži u Sebi i s tim Sebe doživljava istim JEDNIM: BOGOM. Ovdje ne govorim o Bogu kao biblijskom entitetu kojeg nam neko predstavlja po svom shvatanju (po percepciji) već o ličnom iskustvu koje svako jedno Ja koje se otisnulo u projekciju ličnih iskustava doživljava nebrojeno puta, To je zato što su projekcije životnih iskustava beskonačne, vječne. Da bi postojao ovaj momenat u kojemu ti i ja razmjenjujemo svoja individualna Znanja-o-Sebi, moramo da postojimo dokučivi jedan drugome. Ta dokučivost je proizvod bezuslovnog davanja Sebe-Ja-Boga Sebi. Samo individualno iskustvo je bazirano na duši (želji i namjeri Boga) koja pokreće mehanizam, da bi u momentu pokretanja, biće koje se doživljava kroz kretanje započelo iskustvo ZABORAVOM Sebe-Boga. Zaboravlja se svoja božanska priroda; Biće naizgled gubi SVIJEST-o-Sebi i stvara Svjesnost-o-Sebi kao uslovljenoj kreaciji. Takva Svjesnost je plod percepcije. U božanskoj realnosti uslovi potiču iz shvatanja koje se formira tokom projekcije, od začeća Svjesnosti-o-postajućem-Sebi, a razmjena uvijek potiče iz bezuslovnosti. U susprotmom razmjene, stoga niti iskustava nebi bilo. Pretpostavljam da bi i tu bezuslovnost mogao nazvati uslovom a to bi se moglo desiti upravo iz skučenosti Svjesnosti u čijem je okviru koncentracija i pažnja bića-koje-jesmo zarobljena uspavanom VOLJOM. Jedino voljom, kao mehanizmom pokretanja naše pažnje, možemo 'nazad' u Boga. U Bogu je sve jasno, jer sve JESTE.
 
Poslednja izmena:
"Onaj ko ih uči, uči ih zapravo uslovima:

budi dobar (da bi ti se vratilo)
daj ( da bi ti se dalo)
budi ovo budi ono..pa će da bude ovo ili ono.."


To učenje je postavljeno tako zbog jednostavnog razloga; zbog skučenosti Svjesnosti koja treba da nauči nešto o Sebi. Naučiti...je upravo ono što sprečava neposrednu spoznaju. Učenje je takođe uslovljeno, uslovljeno je nivoom onoga koji podučava i onoga koji biva naučen. Sve to je povezano sa jednim jedinim faktorom, sa nivoom Svjesnosti...a nivo Svjesnosti je određen prisustvom neposrednih Znanja-o-sebi-postojanju.
 
ranjeni Zoro;bt237800:
Puna su mu usta svakakvih kretenskih pitanja koja mu ne služe ni čemu

Što je nebo plavo?
Zašto deda ima brkove a baba nema?
Što teta dolazi kod nas da pije kafu?
Šta da upišem?
šta želim?
šta je sreća?
Šta je život?
Ima li išta posle smrti..? i tako dalje

Koje od ovih pitanja ne sluzi nicemu?

Trazenje odgovora na bas ova pitanja je i tebi ispravilo kicmu.
 
znaš kako, čovek koji kreira svoje zablude (iluzije, privide) smatra da je mnooogo iznad drugih, jer brzinom svetlosti prepoznaje deja vu o čemu slutnja površno daje obrise i ZNA šta je TO, mada sa prezirom na ponavljanje ciklusa iako su uvek novi,( a to bi to morao znati ) i nema potrebe da na trivijalna pitanja daje hermetičke recitacije-odgovore, jer su njegovi odgovori davno zakatančeni postulati.
ne znam kako to patologija definiše..ali bolest jeste i to bolest probušene sujete i odrtavelog ega a i ubedjenja, zatupljenost uglova posmatranja-čista devijacija dekadencije da je poseban jer mu je neko to par puta podilazio, a ovaj za to rever zatakao kao titovu značku za zaslugu.
onaj ko apriori distancira čoveka kao gnjidu od sebe kao unikatnog misaonog procesa ,..treba da se posveti fizičkoj aktivnosti i da iscrpljivanjem mišića spozna razliku izmedju preživam, debilišem i ...JESAM.
 
Popularna i za krdo pitka laž glasi "svi smo posebni".
to prija svakom mediokritetu da čuje,
E pa, ako gledamo po otisku prstiju, onda jesmo.
Samo što otisci prstiju interesuju samo inspektore u odseku za kriminal, a to nije ta "posebnost" koja se traži u društvu.

Na forumima, blogovima i sličnim zezalicama, posebnost se ogleda u skretanju pažnje. Zadržavanju nečijeg oka (mozga, misli, vremena) na onome što si ti napisao.
drugi stadijum toga, je zujanje posebnog teksta (ideja, pitanja, misli) u glavi čitalaca.

No, da li baš svi ljudi zavređuju da "imaju svoje mišljenje". Da (jer eto imaju mozak pa misle), ali kod mnogih ljudi, ta misao treba i da ostane tamo gde je nastala - u tutumraku njihovih lobanja.

Uzmimo jedan običan primer - pravo glasa.
Svi imaju pravo glasa. Zašto? Jer su ljudi.
To je valjda nužan i potreban uslov..međutim, smatram da to više nije dovoljno.

Zašto bi mene interesovalo šta o npr pravima manjina misli neki pastir koji nikada (i slovima: nikada) nije sišao sa svoje planine. Koji nikada nije video recimo crnca. Koji nikada nije video kompjuter, ili konac za zube, ili otirač za noge, ili golu ženu, ili koncert filharmonije, ili more, ili lazanje itd.

Šta taj zna o manjinama?
Šta on može da zna o njima?
Kolika mu edukacija treba?

Da ne pominjemo neke komplikovanije reči tipa "revalorizacija", "ustavni zakon", psihološko savetovanje" itd.

dakle, mišljenje takvog čoveka (i njemu sličnih) ne može da bude relevantno.
On svakako dosta zna o nekim drugim stvarima, ali..te stvari koje on zna, sigurno nikad neće biti predmet nekakvog npr referenduma.

Da li je on poseban u onom , za društvo interesantnom smislu? Pa, ne bih rekao.

I tako, uvek će postojati animozitet Elita versus Mediokriteti.

Mediokritet će uvek zavideti eliti, jer nije poseban na pravi način, s jedne strane, a dopada mu se elita, druge.

elita vodi, jer je bila tamo gde će mediokritet tek da dođe (možda i eventualno)
zato elita ume da prepozna glupa pitanja, opšta mesta i manipulaciju istim.

Bog je naravno, samo jedno od tih opštih mesta, za manipulaciju mediokritetima, ali to tome, nekom drugom prilikom.

Hval svima koji učestvujete, sve vas volim iako ste..pa, znate već kakvi..
 
Moram ti priznati Ranjeni da si potpuno u pravu.Što reče Filip Fjodorovič Fortunatov " Sasvim je izlišno pitati da li život ima ili nema nekakav smisao. On ima onakav smisao kakav mu mi dajemo."

I s tog aspekta mogu da razumem tvoju konfuziju i besmislenost postojanja. Nisi vredan jedne sekunde mog ( i bilo čijeg ) vremena, kao ni jednog slova napisanog u pustoj želji da ti se pomogne.
Tvoja potreba da animiraš tuđu pažnju i umišljaš da si superiorna intelektualna elita je bolest i u medicini se zove "gordost uma". I leči se, naravno, ali prilično bezuspešno.
:D Ne znam na čemu si, ali te dobrano drži.
Što se mene tiče, lepo si me nasmejao i zabavio, ali tu stavljam tačku.
Nisi vredan ni nje, veruj. :D
images
 
Poslednja izmena:
višnjičica rod rodila..

Višnjičice draga, zašto si to pisala?
Zatšo nisi odćutala i pustila me da patim za tvojim odgovorom?

Zašto me nisi ignorisala kao mudra i kao neko ko ne želi da troši vreme na mene?

Što nisi otišla na Adu da se sunčaš..što nisi očerupala kokošku..ispeglala veš..sredila nokte, izrednala pete..SVE bi bilo delotovrnije od ovog sada.

Ovo sada, je tvoj govor tela, znaš

A ono kaže da ti se ranjeni dopada.
Naravno, kao neki drčan, prgav lik, koji je i mudar i iksusan (tipičan ekeltrin kompleks višnjičice)

Želiš da kod mene ostaviš jak utisak.
Jači od npr nekih trolova, ili onih koji jesu
otud ovolika tačka

I otud tolika kontradiktornost - bežiš od mene, ka meni
See?

btw, gordost uma ne postoji u medicini.
postoji u tvom umu, kao intelektualna kvazi-štaka, u nedostatku tvoj odlučnijeg i argumentovanijeg hoda.

volim te, jer bez tebe nema ni mene.
hvala ti
želim ti svako dobro..
želim da ti dečko, muž, ljubavnik, ima obim penisa kao ova tačka što je
raduj se
 
Ranjeni,
svakim daljim pisanjem više i više otkrivaš da ti uistinu misliš da znaš smisao života te ga tobož' ne tražiš već nam ga pokazuješ (što po sebi nije ništa strano)...ali pobija tvoj uvodni post.
Sama riječ 'smisao' u tvom uvodnom postu odaje istinu o onome što te muči i okupira, inače, da nije tako, ti bi sad lijepo 'BIO' bez i jedne jedine misli o 'smislu'.

Citiram dio tvog uvodnog teksta:

"e pa onda ne sjeri o smislu, nego živi. Život JE smisao. "


I dok već gledaš na 'Nas' ODOZGO, dok si tamo (gore) pogledaj malo i na SEBE, ne škodi.
 
Poslednja izmena:
Gređiš šinko, strašno grešiš..

I nemoj da tražiš logičke jednačine kako bi opravdao svoje uverenje. Logika je jedna stvar, istina druga i nekada uopšte ne moraju da idu zajedno. Tvoje je telo npr 70% voda, ali se ipak ne ponašaš kao flaša Mivele kada hodaš

Ja sam bio jasan - pitanja o tome koji je smisao života su kretenska, a evo i zašto.
Da možemo da se izmestimo iz života u neko drugo stanje, pa da ga spolja sagledamo, pa ajde de..Nego imamo samo život koji živimo i već pitanjem sugerišemo da znamo kako je Pre i Posle?

To je kretenski jer otkriva jad i strah onih koji pitaju.
Takvi nikako da se pomire sa ćinjenicom da nemaju pojma šta je (i da li je) IŠTA van života.

I onda na osnovu svojih strahova, grade pretpostavke, laži, i zakucavaju porglede u te halucinacije i čak konstruišu nekakvu nakaznu logiku kako bi složili kockice svojih šugavih iluzija.

Koji je smisao života implicira da te je Neko ili Nešto poslalo ovde da živiš
Da si ovde sa nekim Ciljem, Zadatkom, kojeg treba da odradiš i da ti posle Neko ili Nešto da nagradu ili kaznu.

Zato ne sjeri, nego čitaj šta pišem i razmisli ako smeš

Smisao, Svrha, Razlog..sve su to trzavice praktičnih umova koji ne mogu da poime da nešto jednostavno Jeste.

Danas se negde rodio vilin konjic i živeće samo 24 sata.
Koja je njegova svrha bila?

Samo da zaviri u život. Da zatreperi.

u kosmičkom smislu, i ljudski životi traju 24 sata. Možda i kraće.

Koliko ljudi je rođeno i umrlo, a da niko nikada neće znati da su postojali? Milijarde.

I? Koja je bila njihova svrha?
Nikakva

Samo da otvore i zatvore oči
Samo da udahnu i izdahnu.
Samo da postoje.

tako ti, tako ja, tako svi.

Čak i oni najzaslužniji izumitelji koji su zadužili civilizaciju te sada imamo srtuje, automobile, bolnice isl..u kosmičkom smislu, samo su treptaj. Kao i cela civilizacija, koju će možda (po ko zna koji put) da zbriše jedan jedini zemljotres..vulkan..virus..šta god već prirodi dune, u jednom jedinom trenutku.

Mi imamo izopačen osećaj vremena i mislimo da nam se život otegao, da ide sporo..
Ipak, mi smo i kao individue i kao čovečanstvo, samo treptaj.

I nemamo nikakav "smisao"

Baš kao i hiljade životinjskih vrsta koje su izumrle pre nas, a koje su čak trajele mnogo duže od ljudske vrste.

Koji je bio smisao njihovog života kada je već zatrt do nule? Nikakav.
 
Ti se gubiš u shvatanju...ti ovo 'životno iskustvo' smatraš ŽIVOTOM...

Izdvajam samo ovaj dio tvog komentara kao citat na koji ću ti dati odgovor:

"u kosmičkom smislu, i ljudski životi traju 24 sata. Možda i kraće.

Koliko ljudi je rođeno i umrlo, a da niko nikada neće znati da su postojali? Milijarde.

I? Koja je bila njihova svrha?
Nikakva

Samo da otvore i zatvore oči
Samo da udahnu i izdahnu.
Samo da postoje.

tako ti, tako ja, tako svi."



Na kosmičkom nivou ljudski život je vibracija. Dakle njeno trajanje je određeno prisustvom pažnje bića-KOSMOSA. Međutim, Kosmos, kao projekcija univerzuma, nema sveobuhvatno Znanje o svakom projektovanom odnosu u sebi. Univerzum, kao duhovno stanje Kosmosa, u drugu ruku, ima uvid u svaku svoju misao pa i misao čovjeka koji je njegov integralni dio. Čovjekova misao pokreće univerzum ka Sebi. Misao svakog čovjeka pokreće isti univerzum ka Sebi i misao svakog postojećeg izraza unutar univerzuma takođe pokreće univezum ka sebi...i sve se to dešava u JEDNOM JEDINOM SADA. Koliko traje tvoj život...na kosmičkom nivou se ne mjeri vremenom već prisustvom pažnje bića-univerzuma, SVJESNOŠĆU-O-POSTOJANJU čovjeka u Sebi. To znači da ti-čovjek ne možeš mjeriti trajanje ljudskog života i upoređivati ga sa doživljajem trajanja koje biće ostvaruje kroz Svjesnost univerzuma. Zato moraš da budeš univerzum ili da se za trenutak poistovijetiš sa njim. To 'čovjek' ne može da učini. Čovjek je projekcija koju biće doživljava kroz cjelinu koju reflektuje ka Sebi, kroz DUH. Dakle, jedino biće-koje-jesi to može. Ako biće u tebi, kao iskustvu-Sebe-čovjeka, spava...ti-čovjek si u tom slulaju samo projekcija koja nema načina da izađe iz granica njegovog sna.

.

SVAKI ROĐENI ČOVJEK JE PODJEDNAKO VRIJEDAN KAO I ONAJ, KOJI JE PO LJUDSKIM MJERILIMA VREDNOVANJA, NAJVREDNIJI.
Majka ga pamti, majka Zemlja. Pamti ga i Kosmos. Kroz njega se i jedno i drugo osjećaju živim. Kroz njega se BOG osjeća stvorenjem.
Svrhu sam ti u ovome već izrekao.

A koja je svrha bilo kojeg čovjeka koji ikada postojao i koji će ikada postojati? ISTA: da se kroz njih i Kosmos i Zemlja još jednom probude iz sna i da još jednom progledaju na SVIJET drugim očima (kroz drugačiju mogućnost)...ništa manje ništa više.

A koja je svrha postojanja Zemlje i KOSMOSA?
ISTA: da se Biće-koje-jesmo (BOG-apsolut) probudi kroz njih-nas, otvori 'njihove' oči da vidi 'Svijet' koji oduvijek i zauvijek spava kao potencijal u njemu.
 
Poslednja izmena:
...sa ovim , tvorac svega postojećeg , nema veze / sa nama , našim raspravama , našim traganjima i nastojanjima da spoznamo poreklo sebe samih , svega oko nas pa i njega kao tvorca /...dao nam sve, pa čak i moć spoznavanja - stoga je posve prirodno da imamo pitanja , traganja za odgovorima i razočarenja / odustajanja i ponovna nastojanja ...i to nije probleb...problem postaje kad se ne prihvataju očiglednosti...ako neko ne vidi posebnost i jedinstvenost u mikro svetu, on ne vidi to ni na makro planu ...tad nastaju mentalni problemi kod takvog čoveka , koje prenosi na okolinu ...naravno, ti problemi su prikriveni kod visprenijih i čovek kao psihopata može da desjstvuje u zajednici, čak da s'početka bude popularan i uvažavan - lider ...takav ima moći da privuče svoje žrtve kao zmija žabu....e to stanje , psihopatizacija društva , to je nepovrat proces kad nema povratka u budućnost ...
 
Poslednja izmena:
Ti koji jesi, mnogo lupaš.

Sve što pišeš toliko nema veze sa životom da može da se shvati kao tvoja somnambulna interpretacija nekakvih akademskih patrljaka, od kojih praviš tekst.

Za sve što pričaš nemaš nikakav dokaz, zato pliz - get out of here.

Muka mi je od tih "gledanja u sebe", "čovekova misao pokreće univerzuum ka sebi" "da se kroz njih i Kosmos i Zemlja još jednom probude iz sna i da još jednom progledaju na SVIJET drugim očima (kroz drugačiju mogućnost)"....

alo?

jesi ti svestan kakve budalaštine trpaš ovuda.
Gubi se da te moje oči više ne čitaju.
 

Back
Top