Samo budale mogu da se pitaju o "smislu" života.
I to nadobudne budale, koje misle da su posebni, jer su eto - ljudi.
Sove se ne pitaju, one žive
Kruška se ne pita - ona živi.
Skakavac se ne pita, majmun, pas, pauk...svi oni jednostavno Postoje.
Samo čovek, veorvatno od bolesne dosade, možda se uvrti sebi u glavu da ima neki smisao.
Koji je smisao života onog lišaja ispod kamena?
Njegov "smisao" je da Bude, da Jeste, da postoji - dok postoji. I to je to.
Čovek kao živi organizam postoji mnogo kraće od recimo krokodila, bubašvaba i mnogih ostalih..
Čovek je u odnosu na njih nezavršen i nesavršen.
Dva vuka sa dva kontinenta nemaju problem u komunikaciji, dva čoveka imaju.
Čak nije nužno da budu sa dva kontinenta, mogu da budu i iz dve sobe.
Čoveku trebaju cipele, kaputi, kape, kišobrani, vatra, papir za dupe i trista kereca samo da bi opstao. Mnoge životinje nemaju problem sa tim.
Zamišljam sledeću situaciju: Neko se rodi, vidi svet i udari ga pitanje - okej, sve je to lepo..ali, koji je smisao ovoga svega?
To čuje galopirajući virus i kaže mu "hoćeš da te izgrizem do kostiju i da se udaviš u vrućoj čorbi od sopstvenog mesa..ili ti je ipak draže da opstaneš?"
- Draže mi je ovo drugo..
"e pa onda ne sjeri o smislu, nego živi. Život JE smisao. "
Imaš dve opcije, Smrt i Život. Ni jedna ni druga ne uključuju nikakve "smislove".
Kada si mrtav - želiš da budeš živ.
Kada si živ, ne želiš da budeš mrtav, to je sve što treba da znaš.
Ljubav
Reč koju treba izbaciti iz svih rečnika kao zbunjujuću i nepotrebnu.
Niko nikada neće potpuno znati ni da li voli, ni da li je voljen.
Znaće jedino da li želi da Bude sa nekim, i to je to.
Ni manje ni više od toga.
To je ta savršena nula. Sve preko toga je pumpanje ega.
Sa nekim želiš da budeš par sati, sa nekim želiš par dana, sa nekim želiš da budeš par meseci, godina, sa nekim želiš da budeš ceo život (ima i takvih) - sve je to isto.
Jer onaj sa kim si bio par meseci, pa taj neko umre - u tvom sećanju biće i ostaće "Ljubav", iako nije trajalo više.
Vreme je najvažnija životna valuta.
Kada nekome daješ svoje vreme jer tako želiš, onda je to važno.
Nekome daješ malo vremena, jer je to dovoljno. Neko tebi daje malo vremena, jer je i to dovoljno. Nekada je potrebno da se vremena da više.
Sve je to isto, i ne postoji neka "prava" i pravija od druge.
Naš mozak ima folder za te filmove. Neki su samo duži neki kraći.
Ko je taj koji sme da se usudi i da propiše spisak elemenata koje "prava ljubav" mora da ima?
Ko je taj koji uopšte sme da definiše neko opšte mesto (ljubav, sreća i slična sranja)
Za nekoga je sreća sunce, za nekoga hladovina.
I da zaključim, svi koji se pitaju o smislu života, ljubavi i sličnim kreteneskim pitanjima, vredni su pljuvanja po sred lica, jer su opasni.
Opasni su za decu koja tek uče život kroz igru..i samo čekaju da ih neki mamlaz pita da li znaju zbog čega su ovde?
dete hoće igračku, roditelji mu je kupe, dete razvuče osmeh..a roditelj pita "Jesi sada srećan?" a dete klima glavom..
i eto ti porgrama, eto ti malog kretena koji će ubuduće biti srećan samo ako poseduje, ako ima, ako kupuje, ako mu se usliši želja..
i eto ti roditelja, takođe kretena, koji neće razumeti zašto im je sin večito nezadovoljan, kad su mu "dali sve što je poželeo"..Kako nije "srećan"?
Pa eto tako što sreća ne postoji kao nekakav kalup za svakoga.
i te roditelje, pljunuti posred lica, dabome..
I to nadobudne budale, koje misle da su posebni, jer su eto - ljudi.
Sove se ne pitaju, one žive
Kruška se ne pita - ona živi.
Skakavac se ne pita, majmun, pas, pauk...svi oni jednostavno Postoje.
Samo čovek, veorvatno od bolesne dosade, možda se uvrti sebi u glavu da ima neki smisao.
Koji je smisao života onog lišaja ispod kamena?
Njegov "smisao" je da Bude, da Jeste, da postoji - dok postoji. I to je to.
Čovek kao živi organizam postoji mnogo kraće od recimo krokodila, bubašvaba i mnogih ostalih..
Čovek je u odnosu na njih nezavršen i nesavršen.
Dva vuka sa dva kontinenta nemaju problem u komunikaciji, dva čoveka imaju.
Čak nije nužno da budu sa dva kontinenta, mogu da budu i iz dve sobe.
Čoveku trebaju cipele, kaputi, kape, kišobrani, vatra, papir za dupe i trista kereca samo da bi opstao. Mnoge životinje nemaju problem sa tim.
Zamišljam sledeću situaciju: Neko se rodi, vidi svet i udari ga pitanje - okej, sve je to lepo..ali, koji je smisao ovoga svega?
To čuje galopirajući virus i kaže mu "hoćeš da te izgrizem do kostiju i da se udaviš u vrućoj čorbi od sopstvenog mesa..ili ti je ipak draže da opstaneš?"
- Draže mi je ovo drugo..
"e pa onda ne sjeri o smislu, nego živi. Život JE smisao. "
Imaš dve opcije, Smrt i Život. Ni jedna ni druga ne uključuju nikakve "smislove".
Kada si mrtav - želiš da budeš živ.
Kada si živ, ne želiš da budeš mrtav, to je sve što treba da znaš.
Ljubav
Reč koju treba izbaciti iz svih rečnika kao zbunjujuću i nepotrebnu.
Niko nikada neće potpuno znati ni da li voli, ni da li je voljen.
Znaće jedino da li želi da Bude sa nekim, i to je to.
Ni manje ni više od toga.
To je ta savršena nula. Sve preko toga je pumpanje ega.
Sa nekim želiš da budeš par sati, sa nekim želiš par dana, sa nekim želiš da budeš par meseci, godina, sa nekim želiš da budeš ceo život (ima i takvih) - sve je to isto.
Jer onaj sa kim si bio par meseci, pa taj neko umre - u tvom sećanju biće i ostaće "Ljubav", iako nije trajalo više.
Vreme je najvažnija životna valuta.
Kada nekome daješ svoje vreme jer tako želiš, onda je to važno.
Nekome daješ malo vremena, jer je to dovoljno. Neko tebi daje malo vremena, jer je i to dovoljno. Nekada je potrebno da se vremena da više.
Sve je to isto, i ne postoji neka "prava" i pravija od druge.
Naš mozak ima folder za te filmove. Neki su samo duži neki kraći.
Ko je taj koji sme da se usudi i da propiše spisak elemenata koje "prava ljubav" mora da ima?
Ko je taj koji uopšte sme da definiše neko opšte mesto (ljubav, sreća i slična sranja)
Za nekoga je sreća sunce, za nekoga hladovina.
I da zaključim, svi koji se pitaju o smislu života, ljubavi i sličnim kreteneskim pitanjima, vredni su pljuvanja po sred lica, jer su opasni.
Opasni su za decu koja tek uče život kroz igru..i samo čekaju da ih neki mamlaz pita da li znaju zbog čega su ovde?
dete hoće igračku, roditelji mu je kupe, dete razvuče osmeh..a roditelj pita "Jesi sada srećan?" a dete klima glavom..
i eto ti porgrama, eto ti malog kretena koji će ubuduće biti srećan samo ako poseduje, ako ima, ako kupuje, ako mu se usliši želja..
i eto ti roditelja, takođe kretena, koji neće razumeti zašto im je sin večito nezadovoljan, kad su mu "dali sve što je poželeo"..Kako nije "srećan"?
Pa eto tako što sreća ne postoji kao nekakav kalup za svakoga.
i te roditelje, pljunuti posred lica, dabome..