Prvo: niko te ne tjera nigdje. Svaka situacija u kojoj se nađeš posledicaje je tvog izbora. Izbor doduše može biti svjestan ili ne-svjestan. Šta je razlika? Proizvod ne-svjesnog izbora je manifestacija nužnosti dok je proizvod svjesnog izbora manifestacija unaprijed viđenih (predviđenih) posledica.
Drugo: Ono što ti podučavaš jeste da u Sebi moraš da imaš i dobro i zlo, a ja ti kažem da to nije istina. Istina je da sve dok sudiš 'u sebi' ćeš imati i 'dobro i zlo' jer su i 'dobro i zlo' posledica suda koji se stvara razumom. Imati 50-50 % dobra i zla u sebi nije balans već SUKOB ubjeđenja koji jedino u 50-50 kvantitetu stvara privid balansa...koji NIJE.
Perfektno stanje projekcije, BALANS, jeste kada odbaciš SUD kojim sudiš o 'dobru i zlu'. Pri tom, u tebi ostaje ona namjerena količina polariteta (muškog ili ženskog) koja je neminovna pro-kreaciji (to nije posledica suda). Zato kao već predodređeni polaritet (muški recimo) tragaš za onih 50% ženskog izvan svog tijela koje će načiniti perfektan balans iz kojega će se roditi nova kreacija, koja će u sebi imati određeni procenat 'muškosti ili ženskosti'.
Kada se ta polarizacija iskrivi, dobiješ muškarca koji u Sebi ima 90% muških hormona i 10% ženskih recimo, te tada, da bi balans bio perfektan taj muškarac mora da pronađe ženu koja u sebi ima 90% ženskih 'hormona' i 10 % muških. To će opet stvoriti perfektan balans iz kojega će izrasti kreacija.... Sve ostale kombinacije bit' će izvan balansa.
.
LJUBAV je bezuslovno davanje, što samo po sebi kazuje o Sebi u 'stanju' ne-podređenosti SUDU o 'dobrom i zlu'. LJUBAV je osnovni Princip SVESHVATANJA i sveprožimanja postojanja (bića), Sebe-apsoluta u svemu-što-jeste. Po ugledu na svoj apsolutni aspekt koji ZNA SEBE (po ugledu na sveprožimajućeg Sebe-BOGA) biće u projekciji, u dimenzijama, takođe pokušava da dostigne taj IDEAL. Kada biće u dimenziji uspije da se bezuslovno preda svemu postojećem, u njegovom duhu se u tom momentu uzdiže Fantom-doživljaj koji mu jedino tada postaje vidljiv, stvaran. Ljubav dakle, NIJE nikakvo 'dobro' već Princip bezuslovnog davanja koji dobija svoju iskustvenu vrijednost, doživljaj, jedino potpunim bezuslovnim predavanjem Sebe svemu postojećem. Stoga, svi oni koji uče da je LJUBAV opšte dobro, uistinu uče na bazi percipranog Znanja, kroz Filter razuma (SUD), koji im je postao nevidljiv a kojim Znanje-o-LJUBAVI pretvaraju u totalni, ekstremni polaritet 'dobrog'.