Djecak,odnosno sada vec momak odlucio je da izucava zanat,zaposlio se kod komsije u kovacnicu i uz njega polako ucio i zaradjivao taman toliko da moze uzeti konzervu pastete i ostaviti koji dinar u svoju kasu,u kojoj je skupljao pare da jednog dana otputuje u Sarajevo i tamo se zaposli,da fino zaradjuje i da moze rodjiteljima da pomogne. Zelio je da otac vise ne radi u rudniku i zelio je da se samo brine oko majke i jedno drugo cuvaju. Bio je pun gorcine u sebi,povucen i vrijedan djecak. Rijetko kada bi se mogao ugledati siroki iskreni osmjeh na njegovom licu,rijetko bi bio i tuznog lica,imao je nekako hladno ozbiljno lice,koje nije iskazivalo emocije.Dani su bili teski,kisni,al bar u toliko topliji jel je stiglo proljece i poceli se sve onako da budi. Sve je dobilo svoje boje,dan vise nije bio onako tmuran,siv vec je dobio svoju ljepotu,ulice su nekako zivnule i sve je krenulo,kao sto su i potoci nabujali od istopljenog snijega koji se slio u ta mala korita,koja su u nekim djelovima bila i potopljena. Probudilo se sve i kao da je to neki znak bio za novi pocetak,za novi list,onaj cistiji bez puno umrljanih tragova od brisanja gumicom. Djecak,momak koji je do sada bio zarobljenik sebe i nemastine,koji je morao ranije da odraste i da bude snazan jer se zivot ni u jednom trenutku nije smilovao na njega. Bas danas je bio taj dan kada se vracao iz svoje kovacnice sa dovoljno novca da moze da ispuni svoj san,svoj san da ode u veliki grad i pokusa nesto ispocetka,da se otrgne iz tamne varosi i krene svojim boljim zivotom. Al’ nekada je ovom mladicu bila zelja da samo ode u veliki grad i radi kako bi pomogao svojoj porodici. Danas vec siguran u sebe i u svoju snagu i izdrzljivost zeli da upise skolu. Bio je spreman,spreman je vec par godina za ovo,kao sto su spremni i njegovi roditelji. Majka i otac su bili sretni,sretni sto je konacno uspio i sto je konacno na korak do ispunjenja njegovog sna,bili su sretni ali sa ocima punih suza i tuge jer su znali da to moze znaciti da ga i poslijedni put vide i da poslijedni put mogu cvrsto da ga zagrle,onako kako sam roditelji i umiju to da ucine. Damir kako je ime djecaku je svoje stvari kojih nije imao mnogo tek nekoliko zakrpljenih,izlizanih farmerica,dva vec otrcana dzempera i njegovu kafenu koznu jaknu po kojoj je bio poznat i koju je mogao da nosi i ljeti bez obzira na temperaturu,tu jaknu je volio jer to mu je poklon od njegovog oca i jedini poklon koji je dobio od svojih roditelja. Damir se uz drhtav glas pozdravio sa svojim roditeljima,pozelio im srecu i rekao da ce im pisati cim stigne i da se nista ne brinu. Otac mu je neprimjetno u dzep od kozne jakne stavio nesto zguzvanog novca i potapsao ga po ramenu,a majka sa bokalom vode u ruci koji je prosula kada je on izasao iz avlije se suzdrzavala i uz duse jecaj osmjehnula onako da prikrije svoju bol,a u jedno i radost. Nije se okrenuo nazad,nije zelio da gleda za sobom,zelio je samo sto prije da umakne za cosak i olaksa i sebi i svojim roditeljima,nije zelio da se okrene da ne bi posustao kada bi vidio ta lica puna bola,otisao je...
Prvi dio price : [url]http://forum.krstarica.com/entry.php/37140-Pitam-vas-(pomozite-mi)[/URL]
Nadam se da nisam prekrsio pravila foruma,msm da bi da je dozvoljeno 3bloga u danu
HVALA NA CITANJU
POZZ OD ARRY-a
Prvi dio price : [url]http://forum.krstarica.com/entry.php/37140-Pitam-vas-(pomozite-mi)[/URL]
Nadam se da nisam prekrsio pravila foruma,msm da bi da je dozvoljeno 3bloga u danu
HVALA NA CITANJU
POZZ OD ARRY-a
)
