Kazes osmjeh,sreca sta je to druze
Po mojim mislima samo tuzne scene kruze
Nisam dovoljno jak da iskazem sve sto me na to dno vuce
Al’ daj mi jedan nacin kako na povrsinu da se izvucem
Gusi me,baca,sa nogu slama,nemam snage
Imam osmjeh al’ kakav,imam ljubavi al gdje je,imam sve sto treba al ne izlazi iz mene
Mlatim rijeci bezz znacenja,trazim ruke da se uhvatim za neku granu nema nacina
Ko zivo blato sve me dolje nesta vuce,izadjem na sekund samo vazduh da uvucem
Al me opet neki djavo nazad vuce,i sta je to ko je to sto neda mojoj sreci na tron
Samo bol,samo tuga za mene melodija ne postoji druga
Cigarom ubijam nesposobnost sta sa rukama,pivom otvaram crno u sebi
Zestinom izjedam ono sve sto je u meni i gdje kraj,gdje je granica,kod mene samo postoji ova stanica
Bus nikad da dodje ili se jedva kotrlja,kad taman ugledam farove
Padne tama na oci i nema vise,necu dalje nastaviti,nece moci
Alo pusti me malo,da osjetim i ja srecnu stranu zivota
Pusti me malo da naucim kako se smijati,skakati do neba,ne treba mi nikakva svota
Evo ti sve,samo mi daj malo srece,Boze zasto sam preplacen na tugu
Daj me pogledaj,da i ja ugledam poslije kise dugu
Da pisem srecnije stvari,da izbacim iz sebe sve sto me davi
Daj mi osmjeh,daj mi znak,kojim putem
Stavi granicu mojoj tugi,ne dozvoli dalje,papir presavi
I gazim ove redove,zamazujem ih mastilom
Gazim iste ulice,mokre,tamne bez sklonista od kise
Kapi udaraju po glavi nikad nisu bile vece,nikad nije palo kise vise
Kada god ostavim otiske na ulicama kojim lagano koracam kisa ih brise
I opet nista nema,opet ispocetka,opet se nevrijeme sprema
Moja glava puca,gdje izlaz iz svega pokazi mi put
Do kad da me bicujes i opet krv mi pustas,koji je ovo put?
Opet sam se nasmijao na sekundu i opet me nesta udarilo sa ledja
Opet je ispalo da moja sreca nekoga vrijedja
Opet sam pao,opet zivo blato,disem,pokusavam da uzmem vazduh
Lose mi ide,sve me vise nazad vuce,baca me,oko mene glasovi huce
Da ne pripadam ovdje jel to zelis da mi kazes,pa uputi me
Uputi me na moje pute,pokazi mi pravac
Gdje to treba da idem,gdje treba da stignem
Skini mi okove presjeci mi lanac
Ova tama vise mi nije prijatna,ova tama me gusi sve vise
Dje to za mene ima mjesta,jel nedje pise?
Zasto svaka rijec moja,ljude oko mene vrijedja
A zasto njihove rijeci mene ne bi trebale vrijedjati
I sta ja to grijesim,kako to promjeniti,kako izlijeciti
Nemam snage vise,trazim da me ljudi razumiju,al’ me uvjek ubiju
Zelim da me shvate,al’ tesko im ide,koliko to ja grijesim,kakve su te moje greske
Boze opet ti se obracam,nije mi jasno,haj me uputi,zasto svima cinim zlo
Zasto se na mene svi imaju pravo da ljute,zasto ja uvjek ostajem prikucan za tlo
Gdje ta skola da umijem sa ljudima,gdje taj ucitelj
Mozda postoji neki splinter ispod zemlje,pomozimi da ga nadjem,ubi me ovaj mucitelj
Daj mi mapu,daj mi znak hocu da umijem,hocu zrak,HOCU DA ZNAM SA LJUDIMA
HOCU DA SU SVI SRECNI OKO MENE,HOCU SAMO TOLIKO,DA SAM SLIKAR
SRECOM Bi SLIKO....
Po mojim mislima samo tuzne scene kruze
Nisam dovoljno jak da iskazem sve sto me na to dno vuce
Al’ daj mi jedan nacin kako na povrsinu da se izvucem
Gusi me,baca,sa nogu slama,nemam snage
Imam osmjeh al’ kakav,imam ljubavi al gdje je,imam sve sto treba al ne izlazi iz mene
Mlatim rijeci bezz znacenja,trazim ruke da se uhvatim za neku granu nema nacina
Ko zivo blato sve me dolje nesta vuce,izadjem na sekund samo vazduh da uvucem
Al me opet neki djavo nazad vuce,i sta je to ko je to sto neda mojoj sreci na tron
Samo bol,samo tuga za mene melodija ne postoji druga
Cigarom ubijam nesposobnost sta sa rukama,pivom otvaram crno u sebi
Zestinom izjedam ono sve sto je u meni i gdje kraj,gdje je granica,kod mene samo postoji ova stanica
Bus nikad da dodje ili se jedva kotrlja,kad taman ugledam farove
Padne tama na oci i nema vise,necu dalje nastaviti,nece moci
Alo pusti me malo,da osjetim i ja srecnu stranu zivota
Pusti me malo da naucim kako se smijati,skakati do neba,ne treba mi nikakva svota
Evo ti sve,samo mi daj malo srece,Boze zasto sam preplacen na tugu
Daj me pogledaj,da i ja ugledam poslije kise dugu
Da pisem srecnije stvari,da izbacim iz sebe sve sto me davi
Daj mi osmjeh,daj mi znak,kojim putem
Stavi granicu mojoj tugi,ne dozvoli dalje,papir presavi
I gazim ove redove,zamazujem ih mastilom
Gazim iste ulice,mokre,tamne bez sklonista od kise
Kapi udaraju po glavi nikad nisu bile vece,nikad nije palo kise vise
Kada god ostavim otiske na ulicama kojim lagano koracam kisa ih brise
I opet nista nema,opet ispocetka,opet se nevrijeme sprema
Moja glava puca,gdje izlaz iz svega pokazi mi put
Do kad da me bicujes i opet krv mi pustas,koji je ovo put?
Opet sam se nasmijao na sekundu i opet me nesta udarilo sa ledja
Opet je ispalo da moja sreca nekoga vrijedja
Opet sam pao,opet zivo blato,disem,pokusavam da uzmem vazduh
Lose mi ide,sve me vise nazad vuce,baca me,oko mene glasovi huce
Da ne pripadam ovdje jel to zelis da mi kazes,pa uputi me
Uputi me na moje pute,pokazi mi pravac
Gdje to treba da idem,gdje treba da stignem
Skini mi okove presjeci mi lanac
Ova tama vise mi nije prijatna,ova tama me gusi sve vise
Dje to za mene ima mjesta,jel nedje pise?
Zasto svaka rijec moja,ljude oko mene vrijedja
A zasto njihove rijeci mene ne bi trebale vrijedjati
I sta ja to grijesim,kako to promjeniti,kako izlijeciti
Nemam snage vise,trazim da me ljudi razumiju,al’ me uvjek ubiju
Zelim da me shvate,al’ tesko im ide,koliko to ja grijesim,kakve su te moje greske
Boze opet ti se obracam,nije mi jasno,haj me uputi,zasto svima cinim zlo
Zasto se na mene svi imaju pravo da ljute,zasto ja uvjek ostajem prikucan za tlo
Gdje ta skola da umijem sa ljudima,gdje taj ucitelj
Mozda postoji neki splinter ispod zemlje,pomozimi da ga nadjem,ubi me ovaj mucitelj
Daj mi mapu,daj mi znak hocu da umijem,hocu zrak,HOCU DA ZNAM SA LJUDIMA
HOCU DA SU SVI SRECNI OKO MENE,HOCU SAMO TOLIKO,DA SAM SLIKAR
SRECOM Bi SLIKO....
,al u svakom slucaju volim kritiku 