Naša bajka...

Misao sete na krilima tuge,
večeras plovi,očima tvojim,
utapam se u svakom,dodiru čežnje,
što nosi ga vetar,sa imenom tvojim.

U agoniji umire,sena loših sećanja.

Na usnama modrim,bez traga sna,
zaključana reč,zaboravu se otima,
ne želi srce,dodire strane,
u magli samoće,samo tebe sanja.

Tražim te bubo....u prvim,nijansama jeseni.

Magičan tren,večnosti sjaj,
u kutu oka,na tren primetih,
uz miris zadnjeg sazrelog voća,
mirišeš na stare,naše kestenove.

U bašti ljubavi naše,gde braćemo smo ih,do u beskraj.

Nije li ovaj misaoni svet,
što gradiše ga,ruke mašte,
kročio u san,visoke zvezde,
dotaknuvši ljubav,na usnama tvojim.

Ruku mi daj,sada smo noć,
na usnama pročitaj,ljubavi stih,
odvedi me snagom,tebe i mene,
na stazu koja,u rumen vodi.

Stavi mi crvenu ružu na lice,
počinje naša bajka....
 

Back
Top