Svest i savest

Svest je u najopštijem značenju sveukupnost vlastitih psihičkih doživljaja (čula, opažanja, sećanja, mišljenje, predstave, asocijacije, osećanja, potrebe i slično) koje smo u stanju da neposredno opazimo introspekcijom i relativno jasno opišemo ili na neki drugi način izrazimo. U sociologiji, sistem uverenja, predstava, stavova, vrednosti i znanja, nastao pod uticajem tradicije i sociokulturnih činilaca, koji pripada jednom kolektivu, društvu ili društvenom sloju (društvena svest, klasna svest, nacionalna svest). Definiše se i kao realnost psihičkog koja obuhvata sadržaj čulnih podataka i percepcija.

Savest je ljudskoj prirodi inherentna sposobnost ili u teologiji od boga dat dar moralnog prosuđivanja vlastitih postupaka i misli. Prema psihološkom i psihoanalitičkom tumačenju, to je sistem internalizovanih moralnih vrednosti i pravila o tome šta je dobro ili zlo, dozvoljeno ili zabranjeno, moralno ili nemoralno. Formira se tokom procesa socijalizacije identifikacijom sa najvažnijim osobama iz okoline, posebno sa roditeljima. Najvažnija funkcija superega (savesti) je kontrola destruktivnih i neprihvatljivih težnji, odnosno sprečavanje da dopru do ega. Po psihoanalizi, superego je kontrolor ega, “unutrašnji sudija”, koji osuđuje, preti i svirepo kažnjava ego, baš kao što su to roditelji ranije činili svom detetu.
 

Back
Top