"Tragičnost"

Na podu leži
Kristalna čaša
Na njenom dnu
Malo usahlog vina
I gorčina protekle noći
Sto uzalud se trudi
Da se ne probudi

Od ljudi
Svako sudi
Saveti se dele
Šakom i kapom
A pomoći
Ko i ponoći
Na svetu ogluve

Tuda mi srce promiče
Kroz drvorede posute kraj reke
I misli mi neke
Odsutne i daleke
Drhte pod kožom

Putujem vozom
Iz godine u godinu
Od stanice do stanice
Smenjuju se gradovi i oranice
Ljubavi
Poraze i pobede
Briše zaborav

Peroni me ne menjaju
Ne menjaju me čekanja

Ne želim da ćutim
A avaj nema kome da se kaže
Lakše je zatvoriti srce
Zatvoriti dušu
Osećanja skrivena iza stotine zidova
Hvataju prašinu mahovinu i budj

Dalek i tuđ
Lice menjaju maske mudraca
Tišina mojih melanholičnih trena
Ishitrena
Od buke i tajaca

Pod ovim kristalnim lepršavim nebom
Lišće po drveću niče
I pod njim truli
Silni ratovi i ljubavi
Izgubljene u rulji
Uvek spremnoj za juče i sutra
Danas ćuti

Danas reči istine ništa ne znače
Retko smeje se i plače
Iskreno postaje ishitreno
I maskama sve rešavamo

Maske promiču ulicama
U bitnoj spoljašnjoj stvarnosti
Dana prošlih
U brzoj težnji
Dana budućih

Ljube se i gube
Stotinama, hiljadama godina
Posmatram tu igru

Na umorne oci spušta se san
Ljubi me, tiho, bez reči razume čežnjivu bol
Još jedna noć, još jedan dan
Jos jedno sećanje na koje ne treba misleti

Flaša finog vina na noćnom stoliću
Uteha zaborava pronadjena u piću
Dok se na dušu spušta san
Istkan
Nitima čemernog jada
Kristalna časa na pod pada.
 

Back
Top