Učitelj i učenik

Učitelj uči učenika ideji.
Ideja je savršena,
učitelj i učenik to nisu.

Učitelj to zna,
učenik ne.

Učitelju je učitelj
i dete od pet godina,
voda, vatra, hladnoća
i toplota...
Prijatelj,
kao i neprijatelj.

A najveći učitelj
mu je učenik.

Učitelj uči učenika,
prenoseći mu znanje koje
je učenik spreman da prihvati,
i puštajući ga da pravi greške.

Ali on sam uči i osobu, srž
to jest ono šta je, i ko,
zapravo- njegov učenik.

Učenik,
na određenom stupnju postane
gord i sujetan.

Dobar učitelj
zna sve vrline i mane svog učenika,
jer ih prati od početka,
i zna debljinu
njihovih korena,
te gordost i sujetu
učenika može baciti na kolena
jednim potezom.

No,
time se uništava učenik.

Život formira učenika,
učitelj samo ispunjava
formiran oblik istinama
i znanjem.

Loše formiran i kukavički
nastrojen učenik je
SKORO pa bezvredan
učenik.

Učitelj koji digne ruke
od takvog učenika
je loš učitelj.

Dobar učitelj
nije onaj,
koji od najboljeg
pravi najbolje,
i od Sunca svetlost,
već koji od lošeg
napravi dobro,
i osvetli i najveći
mrak, pokrenuvši ga
u svetlost.

Dobar učitelj
ne laska.

Dobar učenik
ne prihvata laskanje.

Dobar učitelj
zna da najbolji učenik
uči iz svake situacije.

Samo loši
učenici,
uče iz najboljih primera.
Nije učitelj zaslužan,
zaslužan je onaj,
ko je uspeo da nauči
i pored svega u šta je
samoubeđen.
Samoubeđen,
iz nužde,
ili sujete.
 

Back
Top