I TAKO...........IDEMO DALJE.................... .

…………………………………………………….

Ništa ti danas ja ne umem reći
kao ni do sada,
I više ćemo ovako steći
svaki pogled, što ćutajem u nama vlada.

Sva ćutanja moja
moj su osmeh a ne moji besi,
I bogatija je duša tvoja
za sve ono što si mojim ćutanjem, čula jesi.

Z.K...................

.......................................I DA NE RAZDVAJAMO................

..........................................

Danas mi se suza najavila nije
i niz lice potekla mi sva,
Samo ona zna,.. u sebi što krije
te sa osmehom,... ispratih je ja..............

Danas mi osmeh ogrija dan
i razloga ne *videh* u njemu,
Možda je to bio samo jedan san
čudan i budan,... kada sam u nemu.

Z.K.........................

POZDRAV.................DOK SLUŠAM HAČATURIJANA......................:)

Pogledajte prilog 271388
 
NEMA JASNE GRANICE

Zima ne nestaje onda kad se radja proleće.
Vecito sreću se i rastaju, zdrave i pozdrave
ne postoji dovoljno cvrst zid da se njihova neba razdvoje
pa se stalno preplicu i jedno drugom upadnu bez najave.
Oluja plavo nebo oboji, munje joj tamu paraju
pa opet plavi oblak posalju da ko nove ljubavi se radjaju
da neke stare zaborave u teskim mukama sto umiru.
K'o sto na hladno i mracno nebo, oci svetle zalutaju
svojim ga sjajem mracnog osvetle pa me prevare,
jer s prvim sjajem prolecnim k'o komete se ugase,
pa na gusara licim sto sam plovim samotnim morima
kad noćimaim vrebam izgubljene tragove.

Ne postoji jasna granica između zime i proleca,
niti razlike kad ledenim dahom tvoje ime na snegu ispisem
a proleće ga okopni i mislim da negde nestalo je
a ono u bokoru lala s ranim prolecem procvalo je.
I kako god da okrenem vazda pred mojim ocma je
i nijednim velom ne želim da ga prekrijem, prerano je...
Biće dovoljno velova kad tockovi vremena pregaze me.

Ne postoje jasna granice između zime i proleca -
k'o što ne postoji granica između lepih i tuznih secanja
pa ako bilo koja obrisem, ja uspomene svoje izbrisem
samo srce je spomenar najbolji, u njega sve se utopi.
Svaku ranu koju zima otvori, ni proleće svako ne zatvori.
Jer, toplina proleca sve rane ne leci, samo poneke,
zato preostale tunelima prepustim, iz kojih ja ću pobeci.

Ne postoji jasna granica između zime i proleca.
Ja ne mrzim zimske oluje i mecave, ja divim im se,
iako me poneke bez daha ostave ali dan naslute
kad će s prolecem da se sastave...
Zima s prolecem preplice, ko moja ljubav s tvojom
pa bitke teske ja vodim. Ili ću pobediti ili potonucu,
na svom polju izgubicu ali možda na tvom pobedicu.
Istina svaka k'o proleće i zima, nanovo se obnavlja
zato je moja pesma toliko neshvatljiva
iako je situacija opisana - ipak je nerazumljiva
i samo onda biće jasna i meni samoj prihvatljiva -
kad suzom toplom poneki snezni breg odlomim
a da hladnom bokore prolecnih lala ne zaledim.

(Biljana)
 
"Поклањам ти цвет у одсјају сунца
и јутарњом росом са осмехом срца
Поклањам ти наду која није прoшла
у бескрају неба, и добро нам дошла."

ЗК

I TI NAMA...


"ПРИЗНАЊЕ

Признати себе, оним што си
осећај је бременити
Усазнању да знаш – ко си?
ствараш корак племенити............

Оним својим, а у себи негде
присећањем ти истину прати
Јер трагови што у нама вреде
надахнућем новим, прими и запамти.

ЗК
 
ЈЕДНОМ И ЗА УВЕК -БИЉА.....- ОТРГНУТИ ТАЛАС САВЕ-........ПЕСМЕ СУ ТИ КАО И УВЕК...НАДАХНУТЕ ТРЕНОМ КОЈИ СЕ У ТЕБИ НЕ БРИШЕ ВЕЋ ТРАЈЕ......ХВАЛА НА ПАМЋЕЊУ ПЕСАМА МОЈИХ....ПОЗДРАВИ СВОЈЕ...... И ЗАШТО САВА НЕ ТЕЧЕ ШУМАДИЈОМ........ПИТАМ СЕ ЈА..............ПОЗ.:D
 
opanak;bt230922:
ЈЕДНОМ И ЗА УВЕК -БИЉА.....- ОТРГНУТИ ТАЛАС САВЕ-........ПЕСМЕ СУ ТИ КАО И УВЕК...НАДАХНУТЕ ТРЕНОМ КОЈИ СЕ У ТЕБИ НЕ БРИШЕ ВЕЋ ТРАЈЕ......ХВАЛА НА ПАМЋЕЊУ ПЕСАМА МОЈИХ....ПОЗДРАВИ СВОЈЕ...... И ЗАШТО САВА НЕ ТЕЧЕ ШУМАДИЈОМ........ПИТАМ СЕ ЈА..............ПОЗ.:D

:hvala:
-----
У НЕЗНАЊУ ЗНАЊЕ БИТИ
надоградњом личном довек
Никада се не да скрити
МЕЂ ЉУДИМА КАД СИ ЧОВЕК............
.

ЗК

:klap:

:dzentlmen:
 

Back
Top