Dobro jutro, dobar dan...

Dobro jutro ili dobar dan svima, baš, kako kome, baš, koliko vas ovde ima, baš, i muškima, baš, i ženskima, baš... i polumuškima, baš, i poluženskima, baš...

Pre izvesnog vremena na televiziji sam gledao neku emisiju u kojoj je neki poznati doktor naširoko govorio o tome kako njegova generacija, rođena nakon Drugog svetskog rata, nije bila seksualno obrazovana kao današnje generacije, i da oni nisu tačno znali šta se događa kad se sretnu muški i ženski polni organ. Publika se na to od srca nasmejala, jer nije razumela njegov medicinski vokabular, i naravno stoga što na seks gleda kao bilo koja četvoronožna životinja. To su, u suštini, toliko veliki ljudi da bilo koji pas može da ih pomokri a da pri tom uopšte ne digne nogu... ha ha ha...

Još jedna sitnica. Kad su Mujo i Haso pecali i upecali zlatnu ribicu, a ona ih zamolila da je puste i da će im ispuniti tri želje... oni su naseli i pustili je. Umesto da im ispuni tri želje - ona je jednostavno pobegla. Ha ha ha...

Što se tiče izreke “ljubi bližnjeg svog” - ona je višeznačna i ovde i sada ne bih ulazio u religiozno-moralnu raspravu po tom pitanju, da ne bih pisao kilometarske komentare, ali i stoga da biste čitali i razumeli šta pišem. Lako je, naime, ljubiti bližnjeg svog ako imaš bližnjeg svog. A šta da radim ja koji živim sam? Da ljubim bližnjeg svog? Da ljubim mog? Pa koliko god se potrudio da se sagnem - nisam toliko savitljiv da bih uspeo da poljubim mog. Ako mi je bližnji moj onaj ko mi je najbliži - to bi onda mogle biti obe komšinice, i ova iz stana sa leve ali i ova iz stana sa moje desne strane. Onda bi one trebalo da poštuju ovo pravilo pa da ljube bližnjeg svog iliti mog. I to generalno ne bi bio problem za ovu prvu, devojku koja je trenutno u solo varijanti, a ume da ljubi bližnjeg svog i njegovog mog, dok bi za ovu drugu udatu možda bio problem samo to da ljubi bližnjeg svog ali ne i njegovog mog ukoliko bližnji svoj i njegov moj nije stoli me bojko muževljev konfekcijski broj... ha ha ha...

Da završimo priču brodom koji tone i kapetanom koji pita prisutne ko veruje u božju milost, na šta pola putnika digne desnu ruku. A on im na to kaže da ostanu na brodu i čekaju božju milost, dok oni koji ne veruju u božju milost odmah krenu prema čamcima za spasavanje. Elem, belem (i čoldov melem), prodajem svoje mesto u raju onome ko bi se trampio za mesto u kući Velikog Brata. Da bar na neko vreme ne živim sam i da imam bližnjeg svog koga ću ljubiti kao bližnjeg svog bez obaveze da on ljubi mog. E tako bih ja bio jedini koji bi ostvario svoju želju, jer sam na vreme prepoznao zlatnu ribicu zamaskiranu u ofarbani cvet koji je jedna cigla u piramidi svevidećeg oka... he he he...

Živi bili. Ojha, ojha, ojha ha...
 

Back
Top