Posebnom coveku koji je otisao...

Otisao si bez pozdrava,
rekao mi nisi ni o mojim stihovima sta mislis,
zauvek cemo te se secati,
u nasim srcima ces ostati da zivis.

Znas kako,nije lepo sta si nam priredio,
tako u nasem selu se kaze,
morala sam da ti posvetim pesmu,
od toga mi sad nema nista draze.

Zasluzio jesi,
dusa ti je bila dobra i mila,
samo sto ostavi nas tako?
sestra mi vise nikad nece biti cila.

Jedna od tvojih lekcija, prevaspitanje?
Zar ne znas da si nas ostavio nedorecene,
mogao si jos par godina, vise-manje.

Dosta toga si nam lepog dao,
naucio si nas dosta toga bas,
ali mogao si jos da potrajes,
i jos dosta toga da nam das.

Ulepsao si mojoj sestri zivot,
a nama si dao uspomene lepe,
po dobru cemo pricati o tebi,
nikada te zaboravili ne bi.

Ali nije u tome caka,
mogao si da mi pricas o braku-mraku,
i nisam probala nijedno tvoje jelo,
a nudio si mi pomoc svaku.

Sad zalim sto se nismo druzili bolje,
uvek si bio pozitivan i dobre volje,
oplakujemo te, ni ne nadas se koliko,
moja sestra zavolela te je ko niko.

Oseca se praznina, falis nam u svakom danu,
znao si da kazes pravi savet i zalecis ranu,
ucio si mi sestru sta je zivot i cuvao je do sad,
sto si morao da odes kad je najlepse, bas sad?
 

Back
Top