Malecki park uz Kirovljevu ulicu. Sedim i pušim. U zgradi pored Bejbe treba da pogleda stan koji se iznajmljuje. Ona i Nina se opet sele. Ja sam tu da joj pravim društvo. Prvi sam stigao, naravno. Uvek je čekam dvadesetak minuta i uvek se ljutim.
Evo je, dolazi. Za sekund njenog osmeha vredi čekati. Trči mi u susret raširenih ruku. Skačem sa klupe i trčim prema njoj. Tras!. Golubovi su se razleteli na sve strane. Radujemo se iskreno kao deca. Pored nas prolazi jedan deka.
— Je l' da je lepo voleti se, deco?
Gledamo ga iznenađeno i sa oduševljenjem. Ne sećam se šta sam mu odgovorio ali sigurno je bilo nešto lepo. On se smeši još par trenutaka i odlazi svojim putem.
Stan nije zadovoljio potrebne kriterijume. Koga je za to briga? Pred nama je dug sunčan dan. Potrošićemo ga kako mi hoćemo.
Evo je, dolazi. Za sekund njenog osmeha vredi čekati. Trči mi u susret raširenih ruku. Skačem sa klupe i trčim prema njoj. Tras!. Golubovi su se razleteli na sve strane. Radujemo se iskreno kao deca. Pored nas prolazi jedan deka.
— Je l' da je lepo voleti se, deco?
Gledamo ga iznenađeno i sa oduševljenjem. Ne sećam se šta sam mu odgovorio ali sigurno je bilo nešto lepo. On se smeši još par trenutaka i odlazi svojim putem.
Stan nije zadovoljio potrebne kriterijume. Koga je za to briga? Pred nama je dug sunčan dan. Potrošićemo ga kako mi hoćemo.