***

Malecki park uz Kirovljevu ulicu. Sedim i pušim. U zgradi pored Bejbe treba da pogleda stan koji se iznajmljuje. Ona i Nina se opet sele. Ja sam tu da joj pravim društvo. Prvi sam stigao, naravno. Uvek je čekam dvadesetak minuta i uvek se ljutim.

Evo je, dolazi. Za sekund njenog osmeha vredi čekati. Trči mi u susret raširenih ruku. Skačem sa klupe i trčim prema njoj. Tras!. Golubovi su se razleteli na sve strane. Radujemo se iskreno kao deca. Pored nas prolazi jedan deka.
— Je l' da je lepo voleti se, deco?
Gledamo ga iznenađeno i sa oduševljenjem. Ne sećam se šta sam mu odgovorio ali sigurno je bilo nešto lepo. On se smeši još par trenutaka i odlazi svojim putem.

Stan nije zadovoljio potrebne kriterijume. Koga je za to briga? Pred nama je dug sunčan dan. Potrošićemo ga kako mi hoćemo.
 

Back
Top