Laž od uspomene

Ja sam samo rascepljena
ličnost
na ono čemu žurim
i ono što osećam.
I gadno boli taj zid ćutnje,
patnje i ljutnje,
gde si sad samo stranac
hladan i nem,
i kuda te ne dosežem ni pogledom,
ni rečju, ni dodirom.
U ljubavi ne strada dvoje
- ja znam
da bole samo usne moje,
jer su jedino i čeznule
da ove zime šapću ti
rime,
govoreći ti ime
bledim sa svojim stihom,
tvojim smehom i likom,
ništavna bez osećaja,
bez trunke volje da zagrlim nekog
i pustim ga da me ubedi
da poverujem,
da nisi jedan na ovome celom svetu
na kom te još poželim
udišući mučninu starih
sećanja.
 

Back
Top