Ostati normalan

Postoje li normalni ljudi? Koliko ih ima? Moze li se ostati normalan? Sta to znaci danas?
Pod uticajem zivota,okoline,propagande,posla,ljubavi,stresa,srece/nesrece,… ostaje malo okolnosti koje su plodne, ne bi li se sacuvao covekov duh. Ima li to cenu?
Mnoga pitanja su tu, spremna na mnoge analize, odgovore, rasprave ali mnogi ce reci: Pa, ja sam normalan! Kako mozes biti siguran da si normalan?
Mozda se to normalan u stvari misli na prosecan?!
Ako normalan poredimo sa savrsenim, dobicemo ne moguce, jer savrsenstvo ne postoji !
-Poznajete neku osobu, i druzite se s njom. Vi bi rekli da je ta osoba normalna, ali ja cuo da nije, od tog i te?! Znaci postoji mogucnost da nije normalna ali vam se svidja to druzenje. E sad, ko ima krivo misljenje? Vi koji to ne vidite, ili ta druga osoba koja ‘zna’? Koji je razlog ‘dobitka’ te etikete : nije bas normalan?! Nesto joj/mu fail?
Jesu li to neke normalne osobine ili postupci tj. prosecni skoro ne prividni ?(da ih nema bilo bi savrseno).
Skroz je normalna, al eto ima tako ofarbanu kosu.(stil)
Dobar je, ima zenu I decu al pije.(porok)Ugledan covek, radi na fakultetu a vidi kakva mu brada.(nemar)
Pogledaj ga, skroz je staromodan. (?)
Izgleda tako cista I fina a kod kuce jos ne red. (?)
Ako postoje normalne osobine, izbija spoljasnji izgled koji nije normalan?!
Mozda ljudi moraju da prodju kroz ne normalnu fazu, i onda ostanu tu zateceni.
Ko je odgovoran? Ima li krivca?
Kako utvrditi svoj ‘normalititet’ ?
Mislim da se dzabe trudimo da budemo normalni.
Prihvatimo sebe kao ne normalne, pomirimo se s tim i bice nam mnogo lakse.
Na pitanje: Pa jesi li ti bre normalan? Samo recite: ne znam. Ko to moze znati?
Mozda samo normalan.
 
Pa u tome i jeste fora, sto nisu svi podvrgnuti ispitivanju!
Nego ostaje na nama da procenjujemo potencijalne: prijatelje,saradnike,poznanike,...
Slazem se da nije bitno, ali ako smo u duzem kontaktu sa ''nepodobnom'' osobom, tesko je izaci na kraj....
 

Back
Top