Thomas Moore (1779 -1852)
***************
Posljednja ruža ljeta
To je posljednja ljetna ruža, ostavljena da cvate sama,
Sve njene lijepe prijateljice su izblijedile i otišle.
Ni jednog cvijeta njenog roda, ni jednog ružinog pupoljka
Da uzvrati njeno rumenilo i uzvrati uzdah za uzdah.
Neću te napustiti, ti usamljena, da veneš na peteljci.
Pošto ljepotice snivaju, zaspi i ti s njima
Stoga nježno rasipam tvoje lišće preko kreveta
Gdje tvoje prijateljice iz vrta leže bez mirisa i mrtve.
Stoga uskoro i ja mogu za njima, kada prijateljstva istrunu
I kad iz ljubavnog sjajnog prstena dragulji otpadnu
Kada iskrena srca leže uvenula i dragi su otplavljeni
Oh! tko bi želio živjeti na ovom sumornom svijetu sam.
***************
Posljednja ruža ljeta
To je posljednja ljetna ruža, ostavljena da cvate sama,
Sve njene lijepe prijateljice su izblijedile i otišle.
Ni jednog cvijeta njenog roda, ni jednog ružinog pupoljka
Da uzvrati njeno rumenilo i uzvrati uzdah za uzdah.
Neću te napustiti, ti usamljena, da veneš na peteljci.
Pošto ljepotice snivaju, zaspi i ti s njima
Stoga nježno rasipam tvoje lišće preko kreveta
Gdje tvoje prijateljice iz vrta leže bez mirisa i mrtve.
Stoga uskoro i ja mogu za njima, kada prijateljstva istrunu
I kad iz ljubavnog sjajnog prstena dragulji otpadnu
Kada iskrena srca leže uvenula i dragi su otplavljeni
Oh! tko bi želio živjeti na ovom sumornom svijetu sam.
