BRZA I EFIKASNA PRAVDA

Brza i efikasna pravda u službi zaštite uličnih razbojnika , napadnutih na svojim radni m mestima i čekama ispred škole ! Tako treba ; što jest jest ; na vlasti je TOMA I SPS !


Đaci iz N Sada i Kaća, skupljaju potpise za peticiju da se pusti i brani sa slobode njihov maloletni drug, koji je u odbrani ličnog dostojanstva , časti , imovine - slobode i slobode kretanja , izbo nožem poznate reketaše i barabe koje maltretiraju i zlostavljaju školsku decu . Naravno, posle odvažnog koraka maloletnog đaka , nasilnici su medicinski zbrinuti i sudstvo ih uzelo pod zaštitu , te ne dozvoljava da ih iko saslušava i uznemirava kojekakvim nepotrebnim pitanjima / dok se ne oslobode trauma i ne oporave, da zauzmu uobičajenu radnu poziciju ispred škole ! Bože, pa oni su punoletni i imaju pravo na rad i poslovnu privatnu inicijativu !
Ova vest po novinama izazvala je na stotine kometara , koji ama baš ničemu ne vode ; jer ta mudrost dovela je do takve pravde, koja stavlja u zaštitu razbojnike a proganja i tamniči njihove žrtve. Konačno, kolektivna amnestija zločinaca potvrđuje moje gledište stvari ! A ono je :

Maloletnik je u zatvoru jer srpština i njena pravda ne podnose žrtve na slobodi; one svedoče o tome kakva je ovo država ! A očigledno je reč o državi ništavila u kojem se valja vlast i većinsko stanovništvo, koje legalizuje tu vlast decenijama ! Da je dečko bio vispren kao novo izabrani vladari , postao bi bez po muka najmlađi doktor nauka na privatnim univerzitetima ; zasigurno bi izbegao ovu golgotu . Ovako robijaće što je štitio svoj život, čast i dostojanstvo - slobodu ! Džaba peticije i peticijašenje ! Ko je s'takvim akcijama povratio proteranu pravdu sa ovih prostora ? Niko ! Đacima neka posluži iskustvo i pamet onih ljudi, koji ne žive ovde i imaju svojom svakodnevnom borbom izgrađenu pravdu u svojoj državi ! Svako naše peticijašenje i protesno okupljanje dovelo nas u veće ropstvo i bezakonje od predhodnok ! Deco , ne idite idiotskim stazama svojih roditelja - opametite se !
 
238028_051316s6_f.jpg

Heroj bez ulice i spomenika

Momčilo Gavrić, najmlađi je vojnik svih armija u Prvom svetskom ratu, pregrmeo je Gučevsku, Cersku i Kolubarsku bitku u kojoj je ranjen, prošao je albansku golgotu peške i bio učesnik proboja Solunskog fronta.

Kada se rodio Momčilo, otac Alimpije i mati Jelena imali su već sedmoro dece. Prvi svetski rat zatekao ga je sa nepunih osam godina.

U naletu na Srbiju austrougarski vojnici u avgustu 1914. počinili su velike pokolje civilnog stanovništva u kojima je nastradala i porodica Gavrić. Preživeo je samo Momčilo koji je u trenutku dolaska Austrijanaca bio kod strica gde ga je otac poslao da upregne volovska kola kako bi otišli u zbeg. Kada se vratio našao je pobijenu porodicu: roditelje, četiri brata i tri sestre i zapaljenu kuću.

Izbezumljen od tuge krenuo je ka Gučevu kuda je prošla srpska vojska i sreo Šesti artiljerijski puk Drinske divizije. Ispričao je šta se dogodilo i istoga dana grupa vojnika se spustila u Trbušnicu i u Gavrićevom dvorištu našla neprijateljske vojnike. Osvetili su Momčilovu porodicu, a on je postao vojnik Drinske diovizije. Tri puta dnevno pucao je iz topa u prvim danima vojnikovanja da se osveti za svoje najmilije.


Momčilo je bio najmlađi kaplar na svetu. Prilikom proboja Solunskog fronta je ranjen, a vojvoda Živojin Mišić ga je unapredio pa je imao čin podnarednika kao dvanaestogodišnjak. Dok je čekao proboj fronta i povratak u Srbiju, opismenio se, a posle rata je u Engleskoj završio gimnaziju i 1921. se vratio u Beograd.

U pre tri godne objavljenoj knjizi ''Sa Gučeva u legendu'', mr Milisava Sekulića opisan je nesvakidašnji životopis Momčila Gavrića najmlađeg ratnika Srbije. Sudbina se još jednom poigrala sa Momčilom Gavrićem, čekalo ga je još iskušenja i u miru. Bio je pismen, govorio engleski jezik, ali, iako najmlađa srpska puška u odbrani otadžbine protiv Austrougarskog carstva posle rata, morao je kasnije i u vojsku.

Kakav je odnos i tadašnja država imala prema solunskim ratnicima, svedoči to što je punoletni Momčilo dobio poziv za služenje vojnog roka.

Priču prekaljenog ratnika o njegovom vojevanju niko nije uzimao za ozbiljno, a on nije imao dokumenta da to dokaže. Služio je u Slavoniji, a njegova nastojanja da objasni da je bio u srpskoj vojsci shvaćeno je kao pokušaj izbegavanja vojske pa je na tri meseca poslat u zatvor.

Kasnije se skućio u Beogradu gde je radio u preduzeću ''Hartija'' i tu dočekao penziju. O svom ratovanju nije govorio tako da njegovi sinovi Branislav i Aleksandar nisu znali da im je otac najmađi vojnik Prvog svetskog rata.

Momčilo Gavrić bio je zaboravljen, a prvi put je pomenut 45 godna posle pobede nad Austrougarskom kada je u ''Politici'' 1964. izašao članak o Prvom srpskom ratu gde je Svetislav Ćirić, komandir baterije u artiljerijskom puku Drinske divizje pomenuo Gavrića. Kasnije su novinari pisali o Gavriću kome je zavičaj ostao dužan. Ništa se ni u negovoj rodnoj Trbušnici kraj Loznice ni u gradu ne zove po njemu i krajnje je vreme da se gradski oci sete i neku od ulica nazovu po dečaku-junaku koji ne sme biti zaboravljen.
 
Ovo žitije, koje si nam predočio, razotkriva korene karaktera vlasti koju su vaspostavili oligarsi karađorđevićke jugoslavije ! Ti koreni i taj karakter te vlasti živ je i dan danas ! U istoriji čovečanstva , nije se desio slučaj, da vojnici i oficiri poražene vojske budu od pobednika kolektivno amnestirani , unapređeni , nagrađeni i da im se da vlast nad vojskom i stanovništvom koje je pobedilo u tom ratu. Dakle, Momčilo Gavrić imao je taj usud da proživi i nadživi svu surovost te vojske u plavim uniformama koja je govorila čudan nemački jezik sazdan od srpskog prepunog infinitiva , pa je imao nesreću da te iste neprijatelje svoje, svoje porodice i svog naroda služi kao pobednik - morajući da ćuti o svom vojevanju . Od tog doba , ta srpština kažnjava svoje poštene, časne, lojalne građane vladavinom ništaka / zveri i ponavljača .

I kad govoriš o tom ljudskom gorostasu Momčilu, treba da znaš da svako javno vazdizanje ljudskosti , pravičnosti , dostojanstvenosti i junaštva rođenom u takvom karakteru smatra se izdajom i širenjem neprijateljske propagande. Vlast takve stavlja na kvaran zub svojih psina i on skončava u jaruzi il pak kao neimenovani u kazamatima ! Zato ne očekuj išta više za Momčila od ovog tvog pomena ovde ! Slava mu i nek služi kao časan primer svakom časnom čoveku !
 
E moj prijatelju Lončaru
gledam te ovde i slušam svakog dana
glas tvoj na glas vapijućeg u pustinji liči
istrajava uprkos ovom poludelom vremenu
koje sve ubrzano melje,menja i preoblikuje
pretapa staro i sa novim stapa i pravi nove istine
ko zna šta nam uopšte istorija servira što se uči po školama
a tek šta donose novosti dana sa ovim novim tehnologijama
mediji,tehnika razna,globalizacija sa svojim dobro isplaniranim ciljevima
menja sve a čoveka ponajviše.Skloni smo da vlast kritikujemo
( tako i treba al i ona ne mari mnogo za to)
a iz vida gubimo,da smo mali mi i tek pioni u svetskim zbivanjima
pritisnuti teško spolja i iznutra i sa svojim manama koje su smišljeno negovane
koje je uvek lakše podsticati nego vrline
nadjosmo se tu gde jesmo zbunjeni i bez vizije a da čak ne znamo
ni zašto ni kako do toga je došlo a nema nikog ni ko bi hteo
da se oko tobga objasnimo i usaglasimo.
I sad kad je skoro sve propalo,kad se deca ne radjaju a ljudi pametni odlaze
šta misliš čemu možemo da se nadamo,kako da se saberemo,snagu piberemo
tom pitanju bi trebalo da se posvetimo
ali ko i gde i sa kim i kako ...zna li neko ?
Ipak u pravu si jedno:morali bi da počnu oni pozvani a i mi svi
od toga kako smo i zašto tako postradali, koje greške fatalne smo pravili
a šta se nije moglo izbeći.Al ne da nam to pričaju ovi što se prave ludi
a dobro znaju šta su sami radili i kakve su koristi za sebe pribavili.
 

Back
Top