Ovaj komentar je odraz mog stava i viđenja stanja društvene svesti i zajedništva u svetu nadničara , koje su izazvali na stotine komentara povodom vesti da je u istom minutu uručen otkaz supružnicima Zorici (44) i Draganu (50) Nenadoviću iz Gornjeg Milanovca koji su dirinčili u firmi “Svislajon Takovo” i imaju radni staž preko dve decenije.
Istraživanja kažu, da najamna radna snaga/nadničari (od profesora do nekvalifikovanog) na našim prostorima ima nerazvijenu društvenu svest i u navodnom našem individualizmu krijemo sebičnost i mržnju prema svom soju i onima statusno nižim od sebe. Današnji naš najamni radnik, ne želi svojim kolegama da poraste satnica, pa s'njima i on da ima veću zaradu; njegova podsvesna želja je da kolega izgubi to što ima, makar i njemu bilo gore. Radnička svest na nivou mržnje i zavisti omogućava neviđen teror u sveri rada. Ova slučaj o tome govori , a komentari dokazuju ono o čemu ja pokušah da kažem ispred. Očigledno je da smo otuđeni jedni od drugih , te da nastaje vreme bednih duša (a dokaz su komentari koji svakog oko sebe proglašavaju neradnicima a sebe i svoje predstavljaju pčelicama). Ovo nije kapitalizam !? Ne treba imati takvo ništavno mišljenje o kapitalizmu. Svojevremeno je akademik Pavle Savić upozoravao sve da dolazi vreme osvete ponavljača. Svi, pa i ondašnji radnici podsmevali su se tom čoveku svetskoga glasa. Vreme osvetoljubivih ponavljača prođe i nasta vremena vladavine ponavljača nad strpljivim trpljačima. Najgora stvar u svemu tome je ta, što svaki nadničari gaji podsvesnu mržnju prema svom sapatniku; a neviđeno divljenje i slepu poslušnost prema neznalicama, lopovima, ratnim profiterima i političkim nepismenim kriminalcima na vlasti- makar to bila i vlast grupovođe kopača kukuruza.Ta latentna mržnja prema sapatniku dokaz je naše ništavnosti i strpljivotrpljačke pameti- ona je naš neprij koji radi za ponavljače i njihovu vladavinu.
Istraživanja kažu, da najamna radna snaga/nadničari (od profesora do nekvalifikovanog) na našim prostorima ima nerazvijenu društvenu svest i u navodnom našem individualizmu krijemo sebičnost i mržnju prema svom soju i onima statusno nižim od sebe. Današnji naš najamni radnik, ne želi svojim kolegama da poraste satnica, pa s'njima i on da ima veću zaradu; njegova podsvesna želja je da kolega izgubi to što ima, makar i njemu bilo gore. Radnička svest na nivou mržnje i zavisti omogućava neviđen teror u sveri rada. Ova slučaj o tome govori , a komentari dokazuju ono o čemu ja pokušah da kažem ispred. Očigledno je da smo otuđeni jedni od drugih , te da nastaje vreme bednih duša (a dokaz su komentari koji svakog oko sebe proglašavaju neradnicima a sebe i svoje predstavljaju pčelicama). Ovo nije kapitalizam !? Ne treba imati takvo ništavno mišljenje o kapitalizmu. Svojevremeno je akademik Pavle Savić upozoravao sve da dolazi vreme osvete ponavljača. Svi, pa i ondašnji radnici podsmevali su se tom čoveku svetskoga glasa. Vreme osvetoljubivih ponavljača prođe i nasta vremena vladavine ponavljača nad strpljivim trpljačima. Najgora stvar u svemu tome je ta, što svaki nadničari gaji podsvesnu mržnju prema svom sapatniku; a neviđeno divljenje i slepu poslušnost prema neznalicama, lopovima, ratnim profiterima i političkim nepismenim kriminalcima na vlasti- makar to bila i vlast grupovođe kopača kukuruza.Ta latentna mržnja prema sapatniku dokaz je naše ništavnosti i strpljivotrpljačke pameti- ona je naš neprij koji radi za ponavljače i njihovu vladavinu.