RAZGOVORI SA (anonimnim) O’SOBOM

» K a Z u j , k u r v o , mlađani Branislave ,
k a z u j , k u r v o , d r u ž i n u ostalu ,
i j a t a k e k u d ste dohodili,
dohodili, z i me z i m o v a l i,
z i m o v a l i, rukopise o s t a v l j a l i;
k a z u j , k u r v o , k r č m a r i c e m l a d e
k o d k o j i h ste rujno vin o p i l i,
pili rujno vino u p o t a j i ! «





I, šta bi bilo da si izdao? Ništa što već nije viđeno, doživeo bi sve što i druge izdajice – slava, titula, novac, uticaj… Citirali bi te priučeni da uspeju u životu, razni elitisti koji gumene opanke svojih dedova skrivaju kao zmija noge – na tavanu, daleko od očiju javnosti. Tapšali bi te po leđima sve pazeći da im ne ispadnu noževi iz rukava, mislio bi da je to iz poštovanja, a oni bi samo proučavali anatomiju tvojih leđa, tražili najzgodnije mesto za ubod. Čekali da se istrošiš, da ti istekne upotrebna vrednost i onda zadali konačne udarce, svi od reda, kao u UBISTVU U ORIJENT EKSPRESU. A onda bi pisali nekrologe, uvodili te u školske programe, umnožavali tvoju izdaju i oplođavali kapital milionskim tiražima… Veličali tvoje (ne)delo i utrkivali se u anegdotama sve nadgornjavajući se ko je više vremena proveo sa tobom u tvom kratkom životu. Ah, avaj…

E, zato nisi hteo da izdaš svoju knjigu, skrivao si je u mukama kao Stari Vujadin jatake. Jer šta je knjiga: našminkani leš za prikazivanje, nesposoban za interakciju sa onima kojima se obraća. Napišeš nešto što razni urednici ‘koriguju’, lektori ‘opismene’, ilustratori ukrase, tehnički urednici opreme i najzad samozvani i plaćeni autoriteti recenzuju besmislenim frazama koje čuvaju u drugom rukavu. I dobiješ (od izdavača 10ak besplatnih primeraka da podmiriš bližu rodBinu) proizvod doteran i besmislen kao Coca-Cola, nešto što se konzumira s nogu, a može da služi kao ukras i stvar prestiža. A ti si besan na one koji su ti prepravljali tekst i na sebe jer si štošta tu mogao bolje, ali sad je kasno. Prvo počinješ da je doživljavaš kao strano tkivo, ali vremenom, opijaš se hvalospevima, lovorikama i kreneš da se doživljavaš kao nespornu veličinu – genijalca bre… I onda si zaista mrtav…

Zato si živ i imaš svoj blog, a on je takođe živa stvar. Pišeš, brišeš bez ičijih intervencija. Čitaju te samo oni koji te vole i koje ti voliš; reaguju, osluškuješ reakcije i raduješ se toj interakciji sa ljudima koji nisu tu ni zbog kakve koristi. Uvek možeš da izvršiš dopune i korekcije, oni koji se vrate na tekst odmah imaju dopunjeno izdanje iz prve ruke i džaba. Mogao bi još dugo o prednostima bloga, ali o tom potom – možda u dopunjenom izdanju.

A sve i da nisi živ (jer umro je Kafka, Dostojevski, Andrič, a i tebi ovih dana nije najbolje) blog će ostati, a dragi ti čitaoci neće znati za tvoj tužan kRaj, za njih ćeš ostati živ. Nisi velik i večan, ali si živ, bez litije. Malo li ti je?
 
Ma blog ti je ko bog.Nego samo bih prigovor uložio što si ono za gumene opanke rekao.To je bre dobra obuća bila i ostala ,ko je nije nosio po kaljavom putu ne zna,a ko je se stidi taj je ..budala.Msm tu se već uklapam i slažem sa tobom pa ti komentarom priznanje odajem:ok::D
 
zxy;bt220568:
Ma blog ti je ko bog.Nego samo bih prigovor uložio što si ono za gumene opanke rekao.To je bre dobra obuća bila i ostala ,ko je nije nosio po kaljavom putu ne zna,a ko je se stidi taj je ..budala.Msm tu se već uklapam i slažem sa tobom pa ti komentarom priznanje odajem:ok::D

Hvala, druže:) Daleko bilo da imam išta protiv opanaka, samo sam alergičan na one koji ih se stide, a školovali su ih preci u njima.
 
хмм сада већ давнијех дана, гос`н Момо ми је рекао,
`Ти си Мала песник дворишта, за сада, али пази се,
кад сукњом манеш низ шор, твоје речи биће само
поводљиве лакомисленице и ништа више.`
Увећах двориште, манух се шора и дивно ми је :D
Ти добро знаш, да кад читам тебе, у свакој речи видим
одсјај муке ненаписане, зато с нестрпљењем очекујем
`допуњено издање` :heart:
е да, и то за Џ :D
 
Sanjalicca;bt220585:
хмм сада већ давнијех дана, гос`н Момо ми је рекао,
`Ти си Мала песник дворишта, за сада, али пази се,
кад сукњом манеш низ шор, твоје речи биће само
поводљиве лакомисленице и ништа више.`
Увећах двориште, манух се шора и дивно ми је :D
Ти добро знаш, да кад читам тебе, у свакој речи видим
одсјај муке ненаписане, зато с нестрпљењем очекујем
`допуњено издање` :heart:
е да, и то за Џ :D

Ma pusti g. Momoa i njegove fraze, on je uličarski tip, ne razume se u dvorišta.
A tebe jednu kao čitaoca ne bih menjao za nikakve tiraže tv kokošaka-spisateljica:D
 

Back
Top