U sećanje....13.oktobar 2005.

.


MOJ OTAC


S` večeri dolazi otac moj
u zemlju mojih snova
da prespava u svojoj pesmi
u ruci mu naramak bosiljka
u kosi mirisno ivanje,
želi da leči moju za njim
nikad zaraslu ranu,
moj nespokoj,moj neizgovor
moje nesnivanje.

Pogled mu je plavetno bistar
a korak prepoznatljiv,lak
na usnama mu otvrdle
u bolu zamrle reči,
kreće se tiho pod senkom meseca
i prati svoje nevidljive stope
da me pronadje snenu
i u meni dah svoj
iznova zakolevči.

Iz neznanih predela Božjeg carstva
stiže otac moj.
mirišem njegovo prisustvo
u ehu pucketanja zraka,
nadvija se nad mojim uzglavljem
protkan rajskom svetlošću
iako izgleda da sav je
sazdan od mrklog mraka.

Meni nečujnim korakom
dolazi otac moj
sav nežan i zaštitnički brižan,
želim da ga zagrlim
i poljubim srećna
al` uzalud...
mom dodiru zauvek
on je nedostižan.





Ps.

Mom ocu,s` ljubavlju....:heart:

/ 24.04.1930 - 13.10.2005 /





.....
 
Mojoj majci danas je pozilo...bolje joj je srecom..Moji roditelji nisu mnogo stari,ali narusenog su zdravlja i u poslednje vreme cesto se opteretim mislima o njihovom kraju...Pokusavam da te misli potisnem,ali mi ne uspeva,a onda se rastuzim,suze krenu i pomislim kako ce mi biti tesko kada ih jednom ne bude bilo..A oni su moje uporiste,moja podrska velika...
I sad dok citam tvoje stihove, u grlu mi knedla jer razumem....
 
...13. oktobar je kod mene bio 15. jula,-Princeso
15.juli '04.
...tada sam napisao nešto poput srednjoskolca
ali ostalo je do danas...
..poslije ranog odlaska majke
a danas i oca
ostao sam sam
kao vrana na vrhu kolca...

...Oktobar je meni 03. donio sina Damjana
rodio i njegovu majku 28.
...oboje su u CH i prkose mojem postojanju
jer su djeca oktobra
a da bar imaju i jedno slovo azbuke u korist ponašanja...pa u redu ...ali...

...još kao brucoš napisao sam,-
...06. oktobre
proklinjem te...
...tada sam kao dijete ivangradske gimnazije
i zaneseni poklonik i knjige i filmova
kao i pop-muzike
sve u bojama vidio...
...i ta mlada Dama beogradske sredine
vidjela je u meni svjež cvijet planinskih livada
uzbrala
omirisala
i otklonila da se sa vjetrovima bori
i nerazumijevanjem
jer brucoš je mislio ako se stupi u vezu sa jednom djevojkom
onda je to kraj...nema drugog kraja jer takav početak
ne podrazumijeva ništa drugo osim
nastavak u beskonačno
konačnog života...

...eto tako,-moja Princeso...
 
19281104624978299_zTxym4vS_c.jpg
 
DUNJA W;bt219906:
Mojoj majci danas je pozilo...bolje joj je srecom..Moji roditelji nisu mnogo stari,ali narusenog su zdravlja i u poslednje vreme cesto se opteretim mislima o njihovom kraju...Pokusavam da te misli potisnem,ali mi ne uspeva,a onda se rastuzim,suze krenu i pomislim kako ce mi biti tesko kada ih jednom ne bude bilo..A oni su moje uporiste,moja podrska velika...
I sad dok citam tvoje stihove, u grlu mi knedla jer razumem....

:heart:
 
faraonn;bt219919:
...13. oktobar je kod mene bio 15. jula,-Princeso
15.juli '04.
...tada sam napisao nešto poput srednjoskolca
ali ostalo je do danas...
..poslije ranog odlaska majke
a danas i oca
ostao sam sam
kao vrana na vrhu kolca...

...Oktobar je meni 03. donio sina Damjana
rodio i njegovu majku 28.
...oboje su u CH i prkose mojem postojanju
jer su djeca oktobra
a da bar imaju i jedno slovo azbuke u korist ponašanja...pa u redu ...ali...

...još kao brucoš napisao sam,-
...06. oktobre
proklinjem te...
...tada sam kao dijete ivangradske gimnazije
i zaneseni poklonik i knjige i filmova
kao i pop-muzike
sve u bojama vidio...
...i ta mlada Dama beogradske sredine
vidjela je u meni svjež cvijet planinskih livada
uzbrala
omirisala
i otklonila da se sa vjetrovima bori
i nerazumijevanjem
jer brucoš je mislio ako se stupi u vezu sa jednom djevojkom
onda je to kraj...nema drugog kraja jer takav početak
ne podrazumijeva ništa drugo osim
nastavak u beskonačno
konačnog života...

...eto tako,-moja Princeso...


:heart:
 

Back
Top