Marcus Tullius Cicero o izdajnicima
Nacija moze prezvjeti svoje budale, cak i preambiciozne. Ali ne moze prezivjeti izdaju iznutra. Neprijatelj pred kapijom grada je manje zastrasujuci, jer on je poznat i nosi zastavu otvoreno. A izdajnik se krece slobodno unutar zidina grada, njegov lukavi shapat nalazi puta i do najvisih, vladarskih odaja. Jer izdajnik se ne prepoznaje kao izdajnik - on govori jezikom bliskim zrtvama, on ima njihovo lice i njihove argumente, on se obraca slabosti koja lezi duboko u srcu svakog covjeka. On razgradjuje dusu nacije, on u potaji potkopava temelje grada, on inficira politicko tijelo tako da se vise ne moze braniti.
Manje se treba bojati ubice. Izdajnik je kuga.
Čitajući ove mudrosti, razmišljala sam i o našim privatnim životima....isto se to može preslikati u svakodnevnicu naših duša...koliko puta nismo vidjeli izdajnika a sjedio je preko puta nas....kao kućni prijatelj...kao najbliži...koliko puta je naše slabosti srca iskoristio....za svoje neko bogom znano dobro....koliko puta smo pružali ruku vjerovanja a bili isprženi...koliko puta nam je potkopana duša takvim izdajama...kako se nismo znali niti mogli braniti jer je izdajica imala svoj zacrtani plan...svoju ružnu dušu koju samo zlo hrani...od koje jača do nekih nadnaravnih veličina...kako ga naša bol hrani i biva mu krv koja kola njegovim tijelom.....koliko puta nam je izdajnik ubio dušu...ljudskost u nama....i koliko dugo smo morali liječiti rane zadobivene od njega/nje
Nacija moze prezvjeti svoje budale, cak i preambiciozne. Ali ne moze prezivjeti izdaju iznutra. Neprijatelj pred kapijom grada je manje zastrasujuci, jer on je poznat i nosi zastavu otvoreno. A izdajnik se krece slobodno unutar zidina grada, njegov lukavi shapat nalazi puta i do najvisih, vladarskih odaja. Jer izdajnik se ne prepoznaje kao izdajnik - on govori jezikom bliskim zrtvama, on ima njihovo lice i njihove argumente, on se obraca slabosti koja lezi duboko u srcu svakog covjeka. On razgradjuje dusu nacije, on u potaji potkopava temelje grada, on inficira politicko tijelo tako da se vise ne moze braniti.
Manje se treba bojati ubice. Izdajnik je kuga.
Čitajući ove mudrosti, razmišljala sam i o našim privatnim životima....isto se to može preslikati u svakodnevnicu naših duša...koliko puta nismo vidjeli izdajnika a sjedio je preko puta nas....kao kućni prijatelj...kao najbliži...koliko puta je naše slabosti srca iskoristio....za svoje neko bogom znano dobro....koliko puta smo pružali ruku vjerovanja a bili isprženi...koliko puta nam je potkopana duša takvim izdajama...kako se nismo znali niti mogli braniti jer je izdajica imala svoj zacrtani plan...svoju ružnu dušu koju samo zlo hrani...od koje jača do nekih nadnaravnih veličina...kako ga naša bol hrani i biva mu krv koja kola njegovim tijelom.....koliko puta nam je izdajnik ubio dušu...ljudskost u nama....i koliko dugo smo morali liječiti rane zadobivene od njega/nje
