Razbacani biseri

Četiri su svijeće lagano gorjele.

Bila je tišina i mogao se čuti njihov razgovor.

Prva je svijeća rekla:
“Ja sam mir. Nažalost, ljudi me ne uspijevaju sačuvati – mislim da ću se ugasiti.”
I odmah se ugasila.
Druga je svijeća rekla:
“Ja sam vjera. Nažalost, mnogi ljudi imaju površnu vjeru i ja ih ne zanimam. Nema smisla da i dalje gorim.”
Tek što je to izgovorila, puhnuo je lagani povjetarac i ugasio je.

Treća je svijeća žalosno progovorila:
“Ja sam ljubav. Nemam više snage. Ljudi zaboravljaju na mene i to koliko sam im potrebna. Oni ne vole ni svoje najbliže.”
I bez oklijevanja se ugasila.

Odjednom je ušlo neko dijete i ugledalo tri ugašene svijeće.

“Šta je to?” upitalo je.
“Vi ste trebale svijetliti do kraja.”
I rekavši to, počelo je plakati…

Utom je progovorila četvrta svijeća:
“Ne boj se, dok ja gorim moći ćemo upaliti ugašene svijeće. Ja sam nada.”
 

Back
Top