Najprvin da se zahvalim na savjetima i na tome sta ste me ljepo primili...danas vam zelim pisati malo o prijateljstvu ustvari sta je to prijateljstvo jel moze neko da kaze,a da je siguran u to....
eto pocet cu sa svog stajalista i nacina kako ja gledam na to...epa ovako pocnes da izlazis,upoznajes nove ljude,pa ti od masu njih ostanu njih par koje si izabrao i u koje se uzdas imate slicne interese,slazete se...ulazes puno u to prijateljstvo,pa ipak cemu sluze prijatelji nego da ste uvjek tu kad vas trebaju...djelite ljepe i ruzne stvari sa njima,dajete si savjete,pa samo taj osjecaj da nisi sam...ali...nekada sam mislila da svi razmisljaju i dozivljavju stvari kao ja,a nisam bila svjesna toga da smo svi mi razliciti,jer ako ti zelim dobro ako nemam namjeru te izdati,ako sam uvjek tu kad me trebas zasto bi sumnjala u to da i ti neces prema meni postupati na isti nacin...i tako razocara te jednom,dvaput,pa budes joj kuma na vjencanju,potrudis se da sve bude kako treba...a ona ti se niti ne zahvali na kraju,jos se i uvrijedi jer nisi bila dovoljno dobra kuma,jer si prosla 1000 km,potrosila masu para,niko te nije docekao na autobusnom kolodvoru,snades se i dodes sam do odredista,nakraju imas autobus za nazad u 21:00h.a ona te u podne izbaci iz kuce usred zime i kaze AJ CAO...onda prode uzbudenje vreme je da se vrati kuci,ha nema prijatelja,koga ce nego mene nazvat,pravi se kao da nije nista bilo,oprostim ja njoj i to...ali stvari nisu vise kao prije makar sa moje strane...nema vise price o problemima,nema tako cestih zajednickih kavica...ali jos se mi druzimo...onda ostane u drugom stanju ipak je ona udana i doso je red i na to...hm...prica o tome kao da je jedina trudnica na ovom svjetu...slusam ja,smijem se ja njoj djelim ja sa njom njezine sretne trenutke...(nekad sam se osjecala kao da sam ja trudna skupa snjom)ali nije ni slutila da sam ja bolesno zlo pamtilo i da cu da joj vratim sve kada joj najvise budem potrebna....doso je i taj dan,ode ona da rada...rodi ....neka joj je zivo i zdravooo,djete nije za nista krivo....nazovem ja nju u bolnici,cestitam joj,popricamo malo,poklopim slusalicu...i u tom trenu osjetim onaj klik u sebi i kazem si SAD JE BILO DOSTA....od tog dana nisam joj se nikada vise javila,zvala je i zvala,slala sms poruke,pa htela je da joj vidim djete,htjela je da me po milionski put podsjeti da ja nemam nikoga,a ona ima muza i dijete,htjela je da kaze indirektno kako meni moj uspjeh(poslovni),uvjek je pokazivala ljubomoru sta sam poslovno jaka i htjela je reci da to nije bit zivota,kao da ja toga nisam svjesana samo sta nisam ja kriva sta mi je bog dao vise na poslovnom nego na ljubavnom....i eto dragi moji sada shvacam rijeci jedne osobe koja je uvjek bila pored mene i govorila da mi ona nije prijateljica...ali ja nju nisam slusala nego mi je trebalo da shvatim sama,sada imam jedno pravo prijateljstvo koje nas veze od prvog razreda osnovne skole,ona je tako posebna,u njezinom glasu nema ljubomore,cinizma,bezobrazluka,nekad mislim da je svetica....sada imam masu poznanika,a samo jednu prijateljicu i bit svega je sta sam htjela da kazem oni pravi su uvjek pored nas,samo trebamo malo se osvrnuti i dobro promotriti....:
eto pocet cu sa svog stajalista i nacina kako ja gledam na to...epa ovako pocnes da izlazis,upoznajes nove ljude,pa ti od masu njih ostanu njih par koje si izabrao i u koje se uzdas imate slicne interese,slazete se...ulazes puno u to prijateljstvo,pa ipak cemu sluze prijatelji nego da ste uvjek tu kad vas trebaju...djelite ljepe i ruzne stvari sa njima,dajete si savjete,pa samo taj osjecaj da nisi sam...ali...nekada sam mislila da svi razmisljaju i dozivljavju stvari kao ja,a nisam bila svjesna toga da smo svi mi razliciti,jer ako ti zelim dobro ako nemam namjeru te izdati,ako sam uvjek tu kad me trebas zasto bi sumnjala u to da i ti neces prema meni postupati na isti nacin...i tako razocara te jednom,dvaput,pa budes joj kuma na vjencanju,potrudis se da sve bude kako treba...a ona ti se niti ne zahvali na kraju,jos se i uvrijedi jer nisi bila dovoljno dobra kuma,jer si prosla 1000 km,potrosila masu para,niko te nije docekao na autobusnom kolodvoru,snades se i dodes sam do odredista,nakraju imas autobus za nazad u 21:00h.a ona te u podne izbaci iz kuce usred zime i kaze AJ CAO...onda prode uzbudenje vreme je da se vrati kuci,ha nema prijatelja,koga ce nego mene nazvat,pravi se kao da nije nista bilo,oprostim ja njoj i to...ali stvari nisu vise kao prije makar sa moje strane...nema vise price o problemima,nema tako cestih zajednickih kavica...ali jos se mi druzimo...onda ostane u drugom stanju ipak je ona udana i doso je red i na to...hm...prica o tome kao da je jedina trudnica na ovom svjetu...slusam ja,smijem se ja njoj djelim ja sa njom njezine sretne trenutke...(nekad sam se osjecala kao da sam ja trudna skupa snjom)ali nije ni slutila da sam ja bolesno zlo pamtilo i da cu da joj vratim sve kada joj najvise budem potrebna....doso je i taj dan,ode ona da rada...rodi ....neka joj je zivo i zdravooo,djete nije za nista krivo....nazovem ja nju u bolnici,cestitam joj,popricamo malo,poklopim slusalicu...i u tom trenu osjetim onaj klik u sebi i kazem si SAD JE BILO DOSTA....od tog dana nisam joj se nikada vise javila,zvala je i zvala,slala sms poruke,pa htela je da joj vidim djete,htjela je da me po milionski put podsjeti da ja nemam nikoga,a ona ima muza i dijete,htjela je da kaze indirektno kako meni moj uspjeh(poslovni),uvjek je pokazivala ljubomoru sta sam poslovno jaka i htjela je reci da to nije bit zivota,kao da ja toga nisam svjesana samo sta nisam ja kriva sta mi je bog dao vise na poslovnom nego na ljubavnom....i eto dragi moji sada shvacam rijeci jedne osobe koja je uvjek bila pored mene i govorila da mi ona nije prijateljica...ali ja nju nisam slusala nego mi je trebalo da shvatim sama,sada imam jedno pravo prijateljstvo koje nas veze od prvog razreda osnovne skole,ona je tako posebna,u njezinom glasu nema ljubomore,cinizma,bezobrazluka,nekad mislim da je svetica....sada imam masu poznanika,a samo jednu prijateljicu i bit svega je sta sam htjela da kazem oni pravi su uvjek pored nas,samo trebamo malo se osvrnuti i dobro promotriti....:
