PRIČAM TI PRIČU TEK DA NE ĆUTIM

-Ti ćeš mene da ućutkuješ u rođenoj kući, đubre jedno ofucano. Ti koga sam šetao na najreprezentativnija mesta na koja sam išao u svom skromnom životu. A stezalo si me i gušilo, sputavalo pokrete i misli. Uz tebe sam privijao najvoljenije ljude i stiskao najvatrenije žene svog života. utakao u tebe mirise tih zagrljaja, otkucaji srca na srcima kroz tebe su tukla. Trpao u tebe dragocenosti i uspomene,. I šta sad hoćeš? Možda ti nisam pružio život po volji, ali nisam ni sebi. Pitaj druge, ovde prisutne, kako je njima. Sa njima sam radio, putovao, trenirao – tebe samo u provod vodio. I šta, krivo ti je što ti je vreme prošlo pa ti smetaju i moji retki trenuci lepog raspoloženja. Završićeš u plastičnoj kesi u kontejneru kao prezaduženi kockar,

**********************

A bilo je tako lepo veče, čuo sam se sa svojom dragom i ispričao joj događaj sa Ade. Uhvatio me grč prilično daleko od obale, jedva sam uspeo da pristanem na kopno i dovučem se do peškira. Pored mene je bila neka crnpurasta porodica.

-Šta je bilo kume? – upita me glava iste.

-Ma pusti, uhvati me grč na sredini – prostenjah.

-Auu… – zavapi on , pa viknu iz sveg glasa detetu koje je bilo u vodi – Miko sine, nemoj daleko d’ideš tamo ima neki grćevi pa ‘vataju.

Draga se zacenila od smeha i slučajno prekinula vezu, a ja sam počeo nekontrolisano da se smejem sam sa sobom. Tako sam bar mislio, onda začuh neke zvuke u plakaru. Prišao sam oprezno i otškrinuo ga: kad ono, odelo mi izlazi iz mode i kaže – Šta se bre dereš ko lud, budalo jedna! – đubre jedno buduće. Ma šta buduće, idem odmah da ga bacim.


 

Back
Top