Težak Daun

Užegla se buđ za tren…
od maha kraće
Od svih pokvarenih spodoba, što jesu…
koje iz zidina ovih, boje kajsije izvriskuju…
Sva njihova lica, što ih neznam ko su ?!
tek iz tuđih priča, na silu se istiskuju…
a prezirem i gadim ih sebi,
ko što sebe, sobom samim gazim.
Usmrdela terapija, paštete , sardine,
sasušene vene, kukavnostima,
pilulama raznim…
podmirene, ušuškane u lepinji od bala !
I opet onaj isti želi da se kaznim….
Onaj drugi, treći, podli …raznorazni
Dok svi smo usporeni, fotelje nam od sala !!!

Svaki dan je grozniji od prednjeg
a gubljenje I zaludnost sve veće I veće,
te za sobom sada, časno palim sveće…
i najdublja mi svest o tome
nesnosnivo me jede
Jer isti onaj podli, sad u meni se kreće…
a poput malog tigra krvi žednog prede !
 
DEKADENCIJA

Untitled-1.jpg
 

Back
Top