Dakle dragi moji, u ovoj svojoj frustraciji odlučila sam razotkriti dio svojeg intimnog života....SVEKRVA....kažu u našem narodu da je to izvedenica iz dvije riječi...SVE KRV...i ja vjerujem u to....kao što vjerujem u boga....
Divna postarija ženica koju sam upoznala, zapravo je bila najobičnija kandidatkinja za dodjelu Oskara ...i to svake godine..samo ja to nisam znala....i povjerovala u čudo da ipak može postojati razumijevanje i poštovanje između dva zakleta neprijatelja...tako predanje kaže....ali...
Pa kao i uvijek u životu me to ALI i te kako košta i koštalo me....strpljenja...živaca...a i gubitka povjerenja u osobu koju volim...da ...još uvijek iako je mama uvijek u pravu...
A što sam onda ja??? Vjerojatno vječita glupača u životu.....ma ne vjerojatno...zasigurno....jer ako ti i ta osoba koju voliš kaže rečenice i riječi koje je NJEZINO KRALJEVSKO VELIČANSTVO izgovorilo na moj račun....a te iste riječi su se dobre duše već davno potrudile da mi ih prišapnu...onako kao u povjerenju...nemaju oni ništa protiv mene..ali znaš ona ti je takva i rekla je TO i TO...A onda još i OVO i ONO....I kad se te riječi i rečenice podudaraju...da li je muškarac s kojim živim dužan stati u moju obranu....zaštiti me...da osjetim sigurnost od njega....da sam i ja dio njegovog života....na kraju i dio njegovog srca....Imam li pravo na takvu vrstu zaštite iako se radi i o najrođenijem...zar ne bi muškarci trebali biti taj most kad ispod njega počne teči krv.....ili....je pametnije poltronski se praviti da nemaš pojma...jer ipak nije moja majka takva...a svjedoci pa i on sam izgovaraju iste gadosti...imam li se pravo osječati povrijeđenom u toj situaciji....jesam li ja luda ako samo tražim poštovanje ...a što je najgore niti nemam pojma što sam učinila...o da..btw....dotična kraljica je isto tako pljuvala i po bivšoj supruzi .....i nemam se namjere nikome ispričavati za ovaj moj trenutak frustracije...jer istina je da sam ja bez nje živjela jako dobro sve ove protekle godine...ali iz nekog poštovanja, a nepoštovanja prema samoj sebi još nisam pružila jezičinu kako bih vjerojatno i trebala...da li da je pružim i ošinem bičem sve oko sebe...ili da i dalje gutam ali gorko je....baš je pregorkog okusa.....pa zar i ratni zločinci nemaju pravo na pošteno suđenje a ja sam osuđena i proglašena krivom samo zato što dišem....uz hrpu uvreda i laži.....koji guta čak i moj dragi...ili da to dragi stavim pod navodnike....ima li žena pravo na život bez zagorčavanja i vaših najrođenijih, pitanje je kako za žene tako i za muškarace....znam da ću dobiti hrpu komentara....tipa razgovaraj sa njom...pitaj je što je muči....ali....kako razgovarati sa nekim čija je duša puna ogorčenja jer joj je to jedina duševna hrana...kako prizvati svijesti i pameti osobu koja je maximalno posesivna ....i koja bi onako..a ovo vjerujte nije samo moja procjena..željela biti jedina žena u životu svojeg malog sinčiča....????...hvala vam unaprijed....da mi nije žao nešto bih polomila...razbila...ali na što se onda spuštam....niže od najnižeg...
Divna postarija ženica koju sam upoznala, zapravo je bila najobičnija kandidatkinja za dodjelu Oskara ...i to svake godine..samo ja to nisam znala....i povjerovala u čudo da ipak može postojati razumijevanje i poštovanje između dva zakleta neprijatelja...tako predanje kaže....ali...
Pa kao i uvijek u životu me to ALI i te kako košta i koštalo me....strpljenja...živaca...a i gubitka povjerenja u osobu koju volim...da ...još uvijek iako je mama uvijek u pravu...
A što sam onda ja??? Vjerojatno vječita glupača u životu.....ma ne vjerojatno...zasigurno....jer ako ti i ta osoba koju voliš kaže rečenice i riječi koje je NJEZINO KRALJEVSKO VELIČANSTVO izgovorilo na moj račun....a te iste riječi su se dobre duše već davno potrudile da mi ih prišapnu...onako kao u povjerenju...nemaju oni ništa protiv mene..ali znaš ona ti je takva i rekla je TO i TO...A onda još i OVO i ONO....I kad se te riječi i rečenice podudaraju...da li je muškarac s kojim živim dužan stati u moju obranu....zaštiti me...da osjetim sigurnost od njega....da sam i ja dio njegovog života....na kraju i dio njegovog srca....Imam li pravo na takvu vrstu zaštite iako se radi i o najrođenijem...zar ne bi muškarci trebali biti taj most kad ispod njega počne teči krv.....ili....je pametnije poltronski se praviti da nemaš pojma...jer ipak nije moja majka takva...a svjedoci pa i on sam izgovaraju iste gadosti...imam li se pravo osječati povrijeđenom u toj situaciji....jesam li ja luda ako samo tražim poštovanje ...a što je najgore niti nemam pojma što sam učinila...o da..btw....dotična kraljica je isto tako pljuvala i po bivšoj supruzi .....i nemam se namjere nikome ispričavati za ovaj moj trenutak frustracije...jer istina je da sam ja bez nje živjela jako dobro sve ove protekle godine...ali iz nekog poštovanja, a nepoštovanja prema samoj sebi još nisam pružila jezičinu kako bih vjerojatno i trebala...da li da je pružim i ošinem bičem sve oko sebe...ili da i dalje gutam ali gorko je....baš je pregorkog okusa.....pa zar i ratni zločinci nemaju pravo na pošteno suđenje a ja sam osuđena i proglašena krivom samo zato što dišem....uz hrpu uvreda i laži.....koji guta čak i moj dragi...ili da to dragi stavim pod navodnike....ima li žena pravo na život bez zagorčavanja i vaših najrođenijih, pitanje je kako za žene tako i za muškarace....znam da ću dobiti hrpu komentara....tipa razgovaraj sa njom...pitaj je što je muči....ali....kako razgovarati sa nekim čija je duša puna ogorčenja jer joj je to jedina duševna hrana...kako prizvati svijesti i pameti osobu koja je maximalno posesivna ....i koja bi onako..a ovo vjerujte nije samo moja procjena..željela biti jedina žena u životu svojeg malog sinčiča....????...hvala vam unaprijed....da mi nije žao nešto bih polomila...razbila...ali na što se onda spuštam....niže od najnižeg...
