Za svu djecu koja su rođena i preživjela 1950-te, 60-te, 70-te i 80-te !!

385154_273035662735122_100000860714421_750576_1794219577_n.jpg




...Prvo, preživjeli smo i rođeni smo normalni, iako su naše majke kad ih je boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do zadnjeg dana trudnoće i nikad nisu bile testirane na dijabetes





U to vrijeme upozorenja u stilu "čuvati daleko od dohvata djece" na bočicama sa lijekovima, vratima i ormarima nisu postojala.



Mi, kada smo imali 1-5 godina nismo nosili Pampersice. Pišali smo u krevet.





Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zračnih jastuka i nismo morali imati kacige na glavi za vožnju biciklom ili na rolama.





Pili smo vodu iz crijeva za zaljevanje vrta, a ne iz flašica kupljenih u velikim trgovačkim lancima. Dijelili smo flašicu Cocte ili Cole sa našim prijateljima i



NITKO



nije umro zbog toga



Jeli smo mliječne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili kokte, nare koje su i tada bile pune šećera, ali nismo bili debeli



zato što smo smo se



STALNO IGRALI VANI



Izlazili smo iz kuće ujutro i igrali se po cijeli dan, skrivača, graničara, lopova i pandura, kraljica 1-2-3, kauboja i indijanaca, zaloga, fantoma i svega ostalog što je samo dječja mašta bila u stanju smisliti, sve dok se nije upalila ulična rasvjeta koje i onako nije bilo previše.





Nerijetko, nas nitko nije mogao naći po cijeli dan, pa je i roditeljska pljuska bila dio odgoja a bez zlostavljanja u obitelji.





I nikad nije bilo problema...





Provodili smo cijele dane radeći trkaće daske od otpada iz podruma, spuštali se niz ulice zaboravljajući da nismo napravili kočnice.



Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica



naučili smo kako riješiti problem





Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme s koncentracijom u školi.



Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali školskog psihologa i usmjerivača pa smo ipak završavali nekakve škole.





Nama nisu prodavali drogu ispred škole...





Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box,

nikakve video igrice,

nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne),

nismo imali video rekordere, surround sound, mobitele, kompjutere, Internet, chat rooms.......



MI SMO IMALI PRIJATELJE

I IŠLI SMO VAN

DRUŽITI SE S NJIMA !



Padali smo s drveća, znali se porezati na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku , ali

naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga.



Igrali smo se s lukom i strijelom, gradili utvrde od snijega, bacali petarde za Novu godinu, čitali hrpe crtanih romana i sve smo to preživjeli bez posljedica!





Vozili smo se biciklom ili pješke dotrčali do prijateljeve kuće, zvonili na vrata ili jednostavno ulazili u njihovu kuću da se družimo i budemo zajedno!





Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu plaćali kauciju da nas izvuku.

U stvari, bili su često stroži nego sam zakon!





Posljednjih 50 godina su bile najplodonosnije godine u povijesti čovječanstva



Naše generacije su dale najbolje izumitelje

i znanstvenike do danas.



Imali smo slobodu, pravo na greške, uspjeh i odgovornost.

I naučili smo živjeti s tim !



I ti pripadaš toj generaciji?



ČESTITAM!










Pozdrav generacijo.

ŽIVJELI !

(preuzeto sa neta )
 

Back
Top