Jedno pismo..............

Ti si jedna predivna i posebna osoba,koja isijava dobrotom i pozitivnom energijom. Ti zasluzujes da budes srecna i ispunjena u svakom pogledu. A ja nisam siguran, da sa tolikim mrakom koji postoji u meni i oko mene u ovom periodu, da mogu da ti pruzim sta tebi po pravu i bozijoj pravdi pripada. Nezelim da ti moj mrak prekrije to bozanstveno svetlo kojim isijavas svu dobrotu i dragocenu svetlost kojom obasjavas svet oko sebe. Nemam reci kojima bih mogao da ti se zahvalim na svetlosti i paznji, koje je moje izmuceno bice skoro zaboravilo kako izgleda. Jedino te molim da se nepromenis nikada, i zelim ti od sveg mog srca,I da nadjes nekoga koji stvarno zasluzuje da bude sa tobom. Mozda da smo se nasli ranije, dok je sunce u meni isijavalo poput supernove,mogao sam da osvetlim i namracnije dubine Hadovog kraljevstva, samo da si mogla videti taj prizor, bio sam velicanstven, ja bih bez bilo kakve sumlje rekao da sam ja taj i uverio te u to, ali sunce moje, kao sto si sigurno primetila, ja sam senka onoga sto sam nekada bio. Hvala je suvise blaga rec, ali za bolju neznam, sto si mi tokom proteklih dana vracala osmeh na lice, i pokusavala da pokrenes iskru u ocima,koje su vec tako dugo bez odraza dubine. Nikada nisam zeleo da te povredim, i ako sam to uradio, to nikada necu moci sam sebi da oprostim.Ali nadam se da si makar videla da sam se trudio koliko mi je bilo snage u ovom mom prokleto slabom telu, ali nazalost nisam uspeo da trijumfujem nad mojom zlom kobi.Zato te molim i za jos nesto, nemoj plakati dok budes citala sve ove reci, jer su tvoje suze udarci za moju vec izgazenu i izmucenu dusu, koja ce te suze osetiti. Andjeo bez krila si ti.Dok sam ja samo obican gresnik, koji nezasluzuje tvoju milost, mada bolje receno ja bih ti predstavljao dodatno breme koje bi morala da vuces i mozda bih te cak poput kakvog davljenika povukao u bezdan, a to necu da dopustim,jer jos uvek osecam da mi je preostao koji atom svetla koji mi to nedozvoljava da ti ucinim.Usudjujem se da ti kazem LJUBIM TE, pravo koje mi zasigurno vise nepripada.Osecam se priviligovanim sto si me odabrala, i ponosnim zato sto sam te i ja uspeo dodirnuti, kao sto si i ti mene u takvo mesto(srce),koje je vec zaboravilo kako to izgleda dodir svetlosti.
Zbogom mi ostaj i pomoli se nekada za mene i mozda mi Gospod nekako povrati snagu, veru i ljubav koje su mi preko potrebne.

Zauvek iskreno tvoj,

Marko
 
Marko...dusa me boli kad vidim tako mladi ljudi a mnogo pate u ljubavi....surov je zivot i ne znas sta ce ti ni dati ni prirediti, al zato moras biti veliki borac i da prkosis zivotu jedino ces tako povratiti sebe i pronaci tvoju SRECU, sto Vam ja od SRCA zelim...Jos jednom HVALA TI na cestitki mojo cerki za rodjendan Dusala....
 

Back
Top