Posebnoj ženi koja me je rodila

Hvala ti majko, moram ti reći baš u ovom trenu,
možda te moje suze iz lakog sna prenu.
Ne grdi me što plačem i ridam tu pred tobom,
još borim se sa ovom teškom teskobom.
Odgojila si sestru i mene da budemo uvek jake,
i da nas ne zateknu nespremne nevolje svake,
nadam se da bićeš ponosna kako se snalazimo,
tebe u svakoj stvari i reči pronalazimo...
Smejem se na silu pred ljudima kad pitaju kako si,
sve bih dala i uradila samo da svakim danom bolje si.
Bogu se molimo da ti podari snage da ustaneš i ozdraviš,
zbog nas dve moraš, mama, čuj me, da se oporaviš.
Mnogo je bola, i tuga nas steže svakog dana sve jače,
sto puta na dan bih vrištala na sav glas jer mi se plače.
Samo da ti budeš dobro, da se oporaviš i budeš zdrava,
da opet se smejemo svi na okupu ko porodica prava.
Na pola smo slomljene, tumaramo ko lutke,
samo se pogledamo i držimo hrabro, ćutke.
Skupljamo snage da nosimo ovaj teret što na nas pade,
za tebe smo puni utehe, ljubavi i nade.
Srce mi se cepa što nisi tu kraj nas svakog dana,
neka naše pozitivne misli do tebe dođu ko duševna hrana.
 

Back
Top