Zivot je nada

Pala je noc,prekrila nas grad, tvoj i moj.Kroz meseceve zrake nazirem tvoj osmeh,tvoje oci...nedostajes mi.Tvoj sapat je ova nocna tisina,a ovaj topli vetric su tvoje ruke,miluju me i izmamljuju mali osmeh na mom tuznom licu.Ali taj osmeh je kratko trajao jer znam da me tvoje ruke vise milovati nece.Otisao si u tu istu noc koja me je do pre neki cas milovala.Otisao si i ostavio me mesecu i vetru da sanjarim sa njima.
"Mala,takav je zivot" rekao si,ako je takav zasto ga onda zivimo,da bi patili ili poludeli od tuge u srcu i dusi. Zasto si bas ti pisao scenario moga zivota,kakva je ovo drama?
Pozvala bih te ali nemogu da sastavim ijednu rec kada ti cujem glas,imam ih milion u glavi bas za tebe ali...sve to nestane kada ti kazes "halo"Ali i to mi je dovoljno,uzimam mrvice da bih prezivela.
Tako mnogo sam te volela a tako malo si mi pruzio.Dok sam ja mastala o buducnosti sa tobom ti si me vec bacio u proslost pokrio me velom zaborava.I onda nas je pokrila prasina i noc.Rekao si"Oprosti i zbogom" kakva ironija.Sta da ti oprostim,sto si mi rastrgo srce u hiljadu komada,sto vise nikad necu voleti,sto sam prolila reku suza,sto si me ubio...
Da li cu te ikada zaboraviti?Volela bih to,da te zaboravim kao sto si ti mene.Ali ipak ne cuvacu te u mom polomljenom srcu i nadati se ... jer zivot je nada.
 

Back
Top