kako me pati nocni leptir

29.07.2008.
Kad vec neko spomenu Novi Sad...
Ima tamo na N Naselju ,jedno sokace ...jedna mala ulicica napravljena od zgrada, nekako je bila simpaticna za sve stanovnike pa su joj dali i nadimak Tozino Sokace....e bas tu ,u tom sokacetu sam ostavio sve sto sam imao dati i to stoji rasuto uz bankine,ulaze ....jer sam joj obecao da cu se vratiti ,kad tad po nju,onako bas seljacki u belom mercedesu...
Sigurno je ostao i neki grafit pisan kredom (uvek smo bili fini )po zidu njene zgrade jer smo mislili ,ako zapisemo, reci ce biti jace....
Nisam zalazio dugo tamo ,strah me je njenog prozora koji gleda u kafanicu u kojoj sam je cekao iz koje osmatrao,iz koje planirao kako cemo imati srece i kupiti auto i otici negde,jeo leblebije...Zivela je na drugom spratu i imala laste na zavesi,imao sam crni kaput od dede i vecito cigaretu ustima...i imali smo nas,i te laste i snove ...Hej kako se samo smejala ...i imala je ime cveta i prezime crne ptice...
Ona se odselila,prozori su ostali prazni,ja sam stekao odlican posao ,lepu platu ,kucu sa dvoristem i kera,jedan veliki orah,poceo da uzgajam ruze,ozenio se ,dobio sina, kupio belog mercedesa....A ono sto sam imao nikad nisam dobio ,i gazi me to sokace i ne prodje dan da ne pomislim na nju....i pogledam taj mercedes i onda shvatim da je proslo 13 godina da ne znam gde je s kim je kako je....

Sta sam ovim hteo da kazem ne znam ,zato i stoji ovde jer ne znam zasto je tako.
01.08.Jutros sam se vratio iz setnje kad gle cuda shvatim da stojim na prozoru i ponavljam njeno ime kao mantru.
Moguce da sam malo skrenuo,nesto me cudno boli glava danima,a moguce da nikad nije ni odlazila i da je zivot samo ono sto osetis.
 
Jutros...semafori na Novom Naselju,bas prema Bate Brkica....bas tamo gde smo stopirali...
i gledam ono crveno svetlo i mislim ,zasto toliko mislim i ne mogu da je izbacim iz ove lude glave...
....da li to znaci da nekog volis?
A sta je onda ovaj zivot u kojem sam srecan?
Farsa ,iluzija..?
I gledam u to crveno svetlo i osetim miris meda iz njene kose ,osetim toplinu njenog obraza,osetim svaku, onu finu dlacicu koja ti govori sa koje strane dolaze vetrovi.... ,cujem joj dah...
Najgore je sto nekad ne znam da li samo umisljam?
I onda me spopadne strah ...
Sta ako me ona negde ceka?!
Sta ako mi je svih ovih godina verovala,ako je napravila drugi pasus nase price kako smo bili vetrom rasterani,kako nam se roditelji nisu slagali,kako svemir nije mogao da podnese nasu ljubav,kako su zvezde pocele da menjaju mesto,pa su nas razdvojili ,stavili na proveru,izmislili najnovija duo core jezgra,najsitnije cipove i najrazvijenije tehnologije da stabilizuju sve ono sto smo sobom rusili....
Sta ako?
I pokusao sam da se setim kada su nas razdvojili ,ali ne ide....
Secam se sam njene majke i oca,njenog tavana,njenih ruku,njene bele rolke,regeneratora sa medom,njenih sestara....
..a dana kada smo ostali bez druge polovine?
Ne ,toga se ne secam ,jer znam da si tu negde i uzasno me zanima kako si,gde si ,sta radis, imas li dece,kolika su,vodis li ih na kolace preko puta pozorista u City?Zivi li ti sestra u Veterniku,verujes li da ne prodje vece i jutro svih ovih vec decenija da ti ne kazem‚‚ Dobro Jutro Svrco‚‚?
Hej, nadam se da nikad me se ne setis i da me ne cekas ,jer sta ce ti jedan ovakav nikakav kome u svakoj pori zivis i koji ne sme pred sebe da izadje.
Mnogo te volim
 

Back
Top